Ovih dana dobio sam poruku od svojeg brata Valtera koja glasi: Zaustavi me je rojak Ivo Žgorić i pita me: ca se tvoj brat mene ne dinja? Zac? Ja vas oba dva pratin i volim vas čitat, ali me je najuti jer je napisa da nema nikoga po Redićima u rodu. Ja ode provjerit i stvarno si napisa da ti nemaš sa te bande roda.
Morao sam provjeriti Valterove navode gdje i u kojem postu sam to napisao. U postu od 28.11.2017. uistinu sam napisao tu tvrdnju i odmah se moram ispričati rođaku Ivu Rediću-Žgoriću.
Već duže vrijeme se spremam napisati jedan post koji bi bio namjenjen Ivu, jer on to i zaslužuje, svojim učešćem u najvećem paškom vjerskom blagdanu, Veloj Gospi.
Nije prošlo puno vremena proslavljajući najveći kršćanski blagdan – Uskrs. UNESCO je procesiju "Za Križen" na Hvaru prepoznao kao jedinstveni obred koji se u neprekinutom nizu odvija pet stoljeća. Na čelo procesije je križonoša, koji ne može biti svatko, nego samo član bratovštine koji ima sve sakramente. Biti križonoša – zavjetno nositi križ, velika je čast i obveza, na koju se čeka i do dvadeset godina. Po službenim podacima za križonošu u Jelsi su zabilježeni križonoše do 2044.godine.
izvor:internet
Vela Gospe je vjersko-pučki blagdan kojeg Pažani posebno štuju. Pažani 162. godine čudotvorni kip Majke Božje u zavjetnoj procesiji iz Starog grada, prenose u grad Pag.
Uoči samog blagdana Vele Gospe, nosači sudjeluju u pripremi kipa, skidanja sa oltara u Starom gradu, do postavljanja na postolje, na kojem se ona prenosi u Zbornu crkvu u Gradu Pagu.
Po dolasku u Zbornu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gradu Pagu, taj se kip postavlja na posebno postolje, gdje ostaje do blagdana Male Gospe, kada ga se u procesiji vrati u Stari grad.
U Pagu nema popisa onih koji nose kip, ali duži niz godina u Pagu se ustalio red tko će nositi kip Majke Božje. Jedan od revnih nosača kipa je i moj rođak Ivo Redić – Žgorić.
Primjećujem da se zadnjih godina uvodi red kod nosača kipa Majke Božje. Postavljaju se pravila koja bi tebalo trajno vrijediti. Remena na kojima nose kip na svom postolju, su novo izrađena sa kopčama na kojima je ugraviran lik Majke Božje.
Nosači su u narodnoj nošnji što daje dimenziju više cjeloj svečanosti, za razliku kada su nosači bili obučeni u obredne (alba) halje.
Biti u zbor odabranih koji nose kip Majke Božje iznimna je čast, kako za Iva, tako i za njegovu obitelj.
Osjećam se članom šire obitelji u kojoj vlada međusobno poštovanje i dobra suradnja, jer Ivovo djelovanje diže ponos.
Na kraju molim Boga da njegov sin bude taj koji će nastaviti obiteljsku lozu-Redić, kojih u Gradu Pagu zovu Žgorićevi, jer je on jedini koji to može odraditi. Ne bi to bilo bogastvo samo za obitelj, nego i za cijeli Grad Pag, jer sudbina prezimena Redić isključivo ovisi o njegovom sinu.
izvor:nova zadar
Na spomen 6. godina postojanja ovog bloga napisao sam da ću javno priznati svoju grešku, ako do nje dođe. Ovo je isprika mojem rođaku Ivu i poštovanje obitelji moje pokojne nane Marije Redić - Žgorike, na koju sam osobito ponosan.
Post je objavljen 15.04.2018. u 18:00 sati.