Čitati ovog od Majstora nije lako za vegetarijance, a posebno knjige kao
"Green Hills of Africa" (u nas prevedeno kao "Zeleni brežuljci Afrike"),
njegovu probu što točnijeg oslikavanja vlastitog lova u Africi. Poznato je
da je Hemingway bio uspješan lovac, sa nosorozima, lavovima, antilopama i
svime što ide u inventar takvog iz prve polovine XX stoljeća. Ako se doda na
to da je još uspješniji bio u lovu na dubokomorsku ribu, do te mjere da je
svojevremeno pobjeđivao na svim ribolovnim natjecanjima uzduž i popreko
Atlantika, loveći velike komade, od kojih su neki i danas rekordi za izlov
dane vrste, onda svaki vegetarijanac prirodno osjeti dobru dozu odbojnosti
prema takvom tipu. Dodamo li njegovo uživanje u borbama bikova i boksu, morao bi
nestati s polica današnjice.
Ali, život je jedno, a literatura drugo. Čak i kad precizno opisuje taj i
takav život. U "Green Hills..." na startu izjavljuje da je, suprotno
uobičajenom, ovo istinita priča sa istinitim ljudima, i da ništa nije
izmišljeno, da je htio dati što istinitiji opis tog iskustva.
Ako znate engleski, preporučam čitati u originalu, Hemingway piše jasno,
precizno i maštovito, gušt za čitati. Način kako piše je iznad kože, rogova
i mesa. To je život sam po sebi. I nije istina da ga on ne cijeni, sviđaju
mi se momenti kada se pita ima li pravo ubiti, ili odustaje od pucanja ako
ne može ubiti kirurški čisto. U ta vremena lov je bio sport, i kao i svaki
sport, moglo ga se raditi plemenito ili ne. Hemingway nije idealizirao,
predstavio je svoje i tuđe gluposti, kao i dobre strane.
Lokalno stanovništvo nije depersonalizirao, doživljava i opisuje ih kao
kompletne osobe i ne patronizira ih, kao toliki "pametniji" koji su se
upuštali u tadašnju (i današnju) Afriku. Dobro predstavlja sudar
civilizacija, jednako bi prošao da je išao loviti na neku planetu oko
Episilon Eridani ili sličnu destinaciju u Galaksiji.
Čitanje ovakvih pisaca je kao dobra fotografija, prenese vas u vremenu i
prostoru. Gledajući kroz prozor autobusa u kojem sam obično čitao, na putu
do posla, bio sam iznenađen da vani ne vidim antilope i zebre kako trče po
ravnici. Preporučam!
Post je objavljen 18.11.2017. u 13:39 sati.