Škola (B2 njemački) traje već tjedan dana. Dojmova, naravno, ima, ali ne stižem sjesti i u miru ih pretočiti u blog post kojeg s nestrpljenje očekuje samo jedan blog i nekolicina prijatelja. :)
Oni koji me čitaju redovno, znaju da sam bila zaljubljena u svoj prvi razred (A1 njemački). Prekrasna grupa, puno smijeha, puno tužnih priča, puno mog osobnog razvoja. Isto tako, znaju da sam bila iznenađena kaotičnošću i nemirom svog drugog razreda (A2 i B1 njemački) u kojem su se ljudi na dnevnoj bazi svađali (više kao djeca) i gdje je morala doći ravnateljica čitave organizacije kako bi nam održala bukvicu. S mnogima sam u kontaktu i baš ove dane planiram otići na karaoke. :)
Kakav je moj treći razred? Kompletna suprotnost od svega do sada. Jednom riječju: bubice. Svi motivirani za učenje, gotovo svi oženjeni/udani s djecom i bez većeg interesa za druženjem u pauzama, nakon škole i sl. Kad radimo individualni rad, može se čuti muha kako šeta (ne kako leti, nego kako šeta), a čak se i nju ne čuje, jer je pristojna.
Učiteljica je fantastična. Imala sam sreće što sam dobila takvu učiteljicu o kojoj se priča po hodnicima kako je super.
A ja? I ja sam drugačija (iako i dalje znam biti klaun prestrašnog smijeha). Smirena, fokusirana, iznutra zadovoljna i mirna i voljna učiti (iako još uvijek ne mogu ništa zapamtiti).