nedjelja, 01.10.2017. u 07:34
Mirna ko bubica
Škola (B2 njemački) traje već tjedan dana. Dojmova, naravno, ima, ali ne stižem sjesti i u miru ih pretočiti u blog post kojeg s nestrpljenje očekuje samo jedan blog i nekolicina prijatelja. :)
Oni koji me čitaju redovno, znaju da sam bila zaljubljena u svoj prvi razred (A1 njemački). Prekrasna grupa, puno smijeha, puno tužnih priča, puno mog osobnog razvoja. Isto tako, znaju da sam bila iznenađena kaotičnošću i nemirom svog drugog razreda (A2 i B1 njemački) u kojem su se ljudi na dnevnoj bazi svađali (više kao djeca) i gdje je morala doći ravnateljica čitave organizacije kako bi nam održala bukvicu. S mnogima sam u kontaktu i baš ove dane planiram otići na karaoke. :)
Kakav je moj treći razred? Kompletna suprotnost od svega do sada. Jednom riječju: bubice. Svi motivirani za učenje, gotovo svi oženjeni/udani s djecom i bez većeg interesa za druženjem u pauzama, nakon škole i sl. Kad radimo individualni rad, može se čuti muha kako šeta (ne kako leti, nego kako šeta), a čak se i nju ne čuje, jer je pristojna.
Učiteljica je fantastična. Imala sam sreće što sam dobila takvu učiteljicu o kojoj se priča po hodnicima kako je super.
A ja? I ja sam drugačija (iako i dalje znam biti klaun prestrašnog smijeha). Smirena, fokusirana, iznutra zadovoljna i mirna i voljna učiti (iako još uvijek ne mogu ništa zapamtiti).
Možda će biti teško pisati blog u ovakvim uvjetima, jer sve što trenutno želim raditi jest: učiti, učiti, učiti. Kad ne učim - biti s kćerkicom. Kad ne učim i kad me kćerkica izludi - želim malo pisati pisma i raditi neki kreativan posao za stolom. Želim rutinu koja me smiruje, ali istovremeno nudi raznolikost. Ono kad se okreneš i pogledaš svoj dan i pomisliš: Dobro je. Naravno, još uvijek mrzim vježbanje, ali trudim se vježbati doma svaki dan. Odmah ujutro - da se riješim.
To želim sebi i to želim i vama. Smirenost, zadovoljstvo i mozak koji traži i vidi rješenja a ne probleme bez kraja.
Dosta filozofiranja, moram napisati blog post kojeg zapravo i čekate - detalji mog dana koji čak nekad znaju biti humoristični... npr. o babi koja je tražila maramicu pa sam joj dala cijeli paketić i ona je prvo iskoristila celofan da obriše nos, pa tek onda maramice.
Kome je dosadno u životu - uvijek može čitati moje stare postove. :)
Ili jedan novi.
