Jutros preporukica za odlazak u kino (po mogućnosti klimatizirano). Daje se na znanje svim zaljubljenicima u žanr - Nolan je snimio jedan od boljih povijesno-ratnih filmova. (Kojeg, ako se već gleda - preporučujem gledati na velikom platnu, sve drugo bilo bi zakidanje filma i umanjeni doživljaj.)
Vjerujem da će "Dunkirk" mnoge, zbog teme II.svj.rata (konkretna priča bi trebala biti poznata iz školskih klupa) i mjesta radnje (pješčana plaža), neizbježno asocirati na britansku verziju Spielbergovog „Saving Private Ryan / Spašavanje vojnika Ryana“ (i/li seriju „Band of Brothers / Združena braća“). A osobno bih zapazila da je, iako dijele sličnosti, Nolanov rukopis već prepoznatljivo drugačiji, on ne daje mjesta predahu i sklon je skokovitom a ne linearnom pristupu.
"Dunkirk" dakle u redu velikih (anti)ratnih filmova, već spomenutog Spielberga, a na tragu remek-djela Malicka („The Thin Red Line / Tanka crvena linija“), Coppole („Full Metal Jacket“) ili Kubricka („Paths of Glory / Staze slave“ i „Apocalypse Now / Apokalipsa danas“).