TURISTIČKE KOMPANIJE I HOTELIJERI
UPRAVLJAJU PLATEŽNOM MOĆI SEZONSKIH RADNIKA!
Nedostatak sezonskih djelatnika u turističkom sektoru posljedica je neadekvatnog plaćanja vlasnika za obavljeni rad. Turistička sezona traje, turizam je Hrvatska industrija br. 1 no čini se da nitko od osoba koje bi trebale razumjeti problem nije krenuo riješavati njegovu suštinu. A to je visina plaće sezonskih djelatnika. Da li je naprimjer plaća od 3.500 kuna za pomoćnog konobara – servira, koliko su platile neke kompanije, adekvatna? Za pomoćnog kuhara 4. 000 kuna? To je za količinu posla koja se obavlja u tim zanimanjima u tijeku turističke sezone iznimno malo. Ali tu su i poslovi čišćenja, pranja suđa, sobarica, bez čega turizam doslovno ne može postojati,ti su poslovi još manje plaćeni.
Nakon primljene plaće u lipnju među sezonskim djelatnicima nastalo je pravo nezadovoljstvo koje je iskazano odlascima u druge turističke tvrtke koje su plaćale par stotina kuna više kao i s najavama odlaska ostalih nezadovoljnih. Raditi naprimjer u hotelima s četiri zvjezdice posao pomoćnog konobara za 3.500 kuna čista je eksploatacija, a poznate su mi osobe koje su primile i manje. U hotelima visoke kategorije gdje je gost svoj odmor prethono platio putem interneta, doslovno je ponižavajuće biti eksploatatorska radna snaga. Novcem bogati stranci su po povoljnim uvjetima pokupovali gotovo sve najbolje turističke destinaije u Hrvatskoj, sagradili nove turističke objekte, ili obnovili stare, a Hrvatsku radnu snagu plaćaju minimalno nisko dok, zarađeni višak kapitala iznose iz zemlje ili investiraju u gradnju ponovo novih hotela. Republika Hrvatska od turizma direktno zarađuje samo na turističkoj taksi po jednom noćenju gosta koja je tek 7 kuna u punoj sezoni, a manja je u predsezoni i podsezoni i RH je presretna jer zbog količine turista koji dolaze na odmor u Hrvatsku, samo na taj način može zaraditi milijarde. Koliko tek zarađuju turističke kompanije?
PLAĆE NA KAPALJKU!
Naprimjer u hotelima s četiri zvjezdice jedan bračni par šest dana u predsezoni plati svoj boravak više nego što je u lipnju bila mjesećna plaća jednog sezonskog radnika za 30 dana. U turizmu se dnevno radi 10 - 12 sati . Shema je moćnih korporacija da prekovremene sate sezonskim djelatnicima pišu i zbrajaju u namjeri da nakon kraja turističke sezone plaćaju prekovremeni rad kroz naredna dva ili tri mjeseca. Sve je raspoređeno tako da veći novac sezoncu jednokratno ne dolazi u ruke. Stranac određuje koliko će hrvati zaraditi, a time određuje i koliko i što tom količinom zarađenog novca njihov zaposlenik može kupiti. Tužno je da su hrvatski ljudi svih dobi koji odlaze sezonski raditi u turizam, na prelijepoj obali Jadranskog mora postali jeftina radna snaga u vlastitoj državi. Tužno je i to što se iz Vlade, kao ni iz saborskog Odbora za turizam ne čuje kritički stav prema situaciji s potplaćenim radnicima koja ima tendenciju da je velike kompanije sistemski definiraju i ustabile. A to je iz razloga što hrvatski političari koji o mnogim važnim pitanjima donose odluke zakonom i rade u Saboru RH, ne poznaju situaciju na terenu. Nitko se od političara ove godine nije očitovao konferencijom za novinare ili nekim drugim argumentiranim mišljenjima o informaciji da sezonskih radnika nedostaje radi niskih plaća. Tako se pravi razlozi ne iznose, već prešućuju i zaobile od javnosti. A najtočnije je da te prave razloge politika i političari u Saboru ne poznaju ni ne prepoznaju.
ZAŠTO MINISTAR CAPPELLI ZAOBILAZI STVARNI PROBLEM ?
Ima li ministar turizma Gari Cappelli i predsjednik Vlade RH mr. Andrej Plenković saznanja kako se radi od strane velikih kompanija? Cppelli možda i ima ta saznanja, ali dojam je da se slaže sa svime.
Zašto ministar turizma zaobilazi činjenicu koja je sakrivena od široke hrvatske javnosti da su sezonski radnici u turizmu potplaćeni?. Riješenje turističkog problema sezonaca nije u dovođenju strane radne snage, već u otvorenoj komunikaciji s kompanijama o niskim plaćama koje isplaćuju zaposlenicima.Plaće treba povisiti, to objaviti i zaposliti hrvatske nezaposlene ljude koji traže posao, a nisu prihvatli raditi u turizmu . Komunikaciju o toj temi niskih plaća dakako da neće otvoriti hotelijeri, privatnici i turističke kompanije već to treba učiniti Vlada i ministar turizma. Jer nije li osobna egzistencija hrvatskih građana nacionalni interes broj 1? Zbog nesolventnosti i nemogućnosti kupnje bilo čega radno sposobni ljudi napuštaju Republiku Hrvatsku i odlaze raditi u zemlje u kojima mogu zaraditi, to je činjenica .Hrvatski Jadran je još jedino mjesto gdje hrvatski nezaposleni ljudi mogu naći posao i zaraditi, a to im političari svojim odlukama moraju omogućiti.Zapošljavanje u turizmu ne treba velikodušno – kako je to ministar turizma Cappelli 8.srpnja najavio, otvarati strancima, jer stranci su u svakom pogledu uzeli sve što je dobro i najbolje u Hrvatskoj. Potrebno je prići riješavanju problema što prije na spomenuti način. Podsjetiti ću da se u Hrvatskoj političari od 1996. godine nakon završetka rata, slažu sa svime što stranci predlažu Hrvatima, a očito je da Hrvatska sporo i nikako ne napreduje. U mnogo slučajeva prijedlozima stranaca trebalo je reći Ne, zato u Hrvatskoj jedinoj industriji koju RH još ima, a to je turizam, treba raditi po vlastitom modelu i treba zahtijevati veće plaće za hrvatske sezonske radnike. Uvoz strane radne snage u turizam i na Jadran treba biti marginalna opcija. Stranci Hrvate savjetuju u negativnom kontekstu već 20 godina. Zar još nije prepoznato što se Hrvatskoj dešava? Zato pitanje hrvatskih sezonaca u turizmu treba otvoriti pred javnošću i pred mega kompanijama koje profitabilno i tiho rade i upravljaju hrvatskom platežnom moći sezonskih djelatnika, a time i gospodarskom komponentom Hrvatske.
ANKETOM DO RELEVANTNIH PODATAKA
Kako se kvalitetnije organizirati za slijedeću turističku sezonu?Ministarstvo turizma bi ovu turističku sezonu treba iskoristiti kako bi dobilo što više korisnih relevantnih informacija od sezonskih radnika koji ove godine rade u turizmu. Anketa bi se trebala provesti u hotelima stranih kompanija, domaćim hotelima velikim i malim, privatnim restoranima, da obuhvati što više sezonski zaposlenih djelatnika. Zato bi Ministarstvo ili relevantna turistička institucija trebali pripremiti anketu - koja bi po izboru onog tko ispunjava trebala biti javna- s imenom i prezimenom ili po želji anonimna, ali u kojoj bi stajalo ime hotela ili kompanije sezonskog rada, radno mjesto , godine djelatnika , naobrazba ( u turizmu je mnogo ljudi s nezavršenom srednjom školom ili samo s osnovnom školom) razlozi nezaposlenja u struci, razlozi za rad u turizmu, spremnost na doškolovanje ili prekvalifikaciju, visina primljene plaće u turizmu po mjesecima, mišljenje o kvaliteti prehrane u sezoni rada, mišljenje o smještaju, ( gdje trenutno stanuje za vrijeme sezone i sa koliko osoba stanuje, tko plaća smještaj i hranu u sezoni i koliko, kakvi su međuljudski odnosi, mišljenje anketiranog : što treba promijeniti.
Činjenica koja se zanemaruje je da grad Dubrovnik koji strani svijet smatra turističkom mekom – nema smještajnih kapaciteta za turističke sezonske radnike. To je činjenica o kojoj mnogi govore, čak i mediji ito bi trebala postati ozbiljna briga županije, a ne samo grada Dubrovnika. Sezonski djelatnici u Dubrovniku spavaju u skladištima, šupama, spremištima, ostavama i još im se to naplaćuje.
Anketa bi trebala dati relevantne odgovore na pitanja:
1. Može li turizam riješiti hrvatsku nezaposlenost u ovoj fazi ekonomskog razvoja
2. Mogu li hrvatske nezaposlene osobe u turizmu, kome bi se sezona trebala produžiti,mogle zarađivati za siguran živoz bez iseljavanja
3. Gdje i u kojim uvjetima žive sezonski turistički djelatnici
Odgovori na ovapitanja trebali bi biti orjentir Hvatskoj Vladi za buduće aktivnosti vezane za turizam i u turizmu. Jer hrvatski sezonski djelatnici u Hrvatskoj ne smiju ostati prepušteni sebi i turističkim vlasnicima kompanija, hotela i restorana za koje rade. Vlada tu ima obvezu imati ingerenciju.
ZAŠTO ČLANOVI SABORA IDU NA ODMOR U JEKU TURISTIČKE SEZONE?
U jeku turističke sezone, umjesto da saborski zastupnici i Sabor rade i da u toj jedinoj Hrvatskoj industriji koja je Republici Hrvatskoj prerostala sudjeluju kao komunikacijski podupiratelj, kao netko tko izabran od naroda će ipak razgovarati sa nekim odgovornim osobama mnogih turističkih objekata, o stanju u turizmu, plaćama sezonaca, namjerama hotelijera, kao netko tko će biti na terenu i donijeti informaciju sa terena, a onda definirati neke zaključke i priopćiti ih javnosti - saborski zastupnici 14. srpnja odlaze na dvomjesečni godišnji odmor!To je kontradiktornost koju treba izbaciti iz prakse. Godišnji odmor Vlade traje 2-3 tjedna, bar je bilo tako prošle godine, no odmor članova Hrvatskog sabora u jeku turističke sezone jedan je od razloga zbog kojeg će i ove godine turistička sezona završiti 30.rujna. Ponovo će mnogi turistički hoteli kao i svi turistički auto kampovi toga datuma, bez obzira na toplo vrijeme zatvoriti svoja vrata- a šatori i kamp vozila biti će deponirani na starim mjestima, jer to je naćin kako se radi u Hrvatskoj. A ponovo će se prethodno pisati u tisku kako će turistička sezona možda biti produljena. Ali kada će nestati taj MOŽDA i nastupiti stvarnost? Onda kada članovi Sabora neće otići na godišnji odmor dug 60 dana usred mjeseca srpnja i čitati u novinama na svom odmoru kako se turistička sezona odvija sama od sebe. Jer ništa ozbiljno ne nemože odvijati samo od sebe, već mora biti upravljano mnogim odlukama zakonodavnih tijela.
MARGARETA ZOUHAR ZEC
fotka
Post je objavljen 11.07.2017. u 09:51 sati.