Marketing
NOVALJSKI ĐIR
Što ja to danas znam o Novalji?
Moja sjećanja na Novalju vežu me na moje srednjoškolske dane, dane kada sam svirao u hotelu "Loža" i kada sam na zamolbu ondašnjeg novaljskog župnika don. Antona Toljanića spremao prigodnu fotografiju prilikom otvaranja Zbirke lokalnih crkvenih starina "Stomorica".
Fotografija je i ovaj puta bila povod mojeg odlaska u Novalju i to sa dva aspekta. Prvi je da razgledam 8. izložbu fotografija "Ćutin otok svoj..." koja je postavljena u Gradskom muzeju Novalja, gdje je izložen i moj uradak i drugi povod je bio susret sa Ivom Palčićem sa kojim sam surađivao u Pagu dok je Ivo bio dopisnik Večernjeg lista sa Paga.
Tri sata druženja sa Ivom proletjelo je a da nismo dotakli niti polovicu uspomena. Puno se tema otvorilo, o puno stvari se razgovaralo, a za sve je povod bila fotografija.
Znam da je Mateu bilo užasno dosadno, ali našao je i on svoju zanimaciju, cijele Plodine su bile njegove.
Pozdravili smo se sa Ivom, usput nas je uputio gdje možemo izraditi ključ, jer u Gradu Pagu to je nemoguće. Sada nam je preostao đir Novaljom da osjetim duh novoga otočnog Grada.
Na putu obalom do hotela "Loža", negdje na pola puta je mali trg sa kipom novaljske žene (matere), kao simbol svima onim Novaljkama kao i svim otočkim ženama, koje su pored kuće radile i u polju, odlazile u ribarenje, brinule o obitelji, odlazile u crkvu, nosile "fuštan" onako kako su to činile tolike druge prije njih, ali sam siguran da nakon njih više toga nema.
Moj dolazak ispred hotela "Loža" uvijek budi neke posebne osjećaje. U više navrata sa mojim "Novim Horizontima" sam tu nastupao. Moram priznati da su Novaljci uvijek imali više sluha za mlade otočke glazbene snage, nego moj Pag.
Na Loži nas dočeka "Itanto je došla", stihovi i Novaljske uzrečice koje je sakupljao veliki zaljubljenik svoje Novalje Boris Palčić-Caskin, kada je voda sa Velebita došla u Novalju.
Ove godine mogu proslaviti 35. godišnjicu što nije mali jubilej. Da je danas fontana u funkciji, vjerovatno bi asocirala na taj veliki događaj za Novalju. Siguran sam da bez vode nebi bilo ni novaljskog turizma, a tada niti Grada Novalje. To je bio prvi preduvjet kako se Novalja može razvijati. Sve iza toga je povijest.
Nakon Lože krećem prema centru Grada, to bi se trebalo tako okarakterizirati. Ulazeći u samo središte Novalje otvara nam se pročelje "Male crikve", kako je Novaljci tituliraju, crkve koja je posvećena Majci Božjoj od Ružarija.
Nebi bilo lijepo da smo zaobišli crkvu i da nismo pogledali unutrašnjost. Dok sam dolazio u Novalju, nisam nikada imao sreće pogledati njenu unutrašnjost. Dokumenti navode da je crkva sagrađena u 17. st. na temeljima ranokršćanske bazilike.
Iznad oltara nalazi se čudotvorna slika Majke Božje koja je proplakala u 16.st., a unutar crkve vidjeli smo ostatke podnog mozaika ranokršćanske bazilike iz 4.st.
Nakon što smo razgledali "Malu crikvu", krenuli smo lijepo uređenom ulicom prema crkvi svete Katarine.
U jednoj od malih galerija nailazim na uokvirene "Paške čipke" i Novaljke sa "pokrivačom". Dali ovome treba nešto dodati? Ako se u Gradu Novalji čipka zove "Paška", kako se onda zove Novaljska? Da nebi bilo da opet nešto pričam kontra, nastavljamo našu šetnju Novaljom dalje ulicom.
Na sljedećm uglu jedne kuće nailazim na spomenik kamenu. Koliko sam ja postova na ovom blogu posvetio i čipki i pokrivaci i kamenu i uvijek je bilo kako pričam gluposti, kako sam "munjen", evo oni su kamen kao simbol otoka Paga izložili u najprometnijoj ulici Novalje.
Sve ulice su popločane, Novalja je dobila jednu drugu dimenziju u odnosu onako kako je ja pamtim.
Dolazimo do lijepo uređena crkva svete Katarine, koja ima čak i grijanje. Crkva starija nešto više od sto godina.
Pored crkve nalazi se spomenuta "Stomorica" za čije otvaranje sam dao svoj doprinos izradom fotografije starokršćanskih golubica. Na sam dan otvaranja bio sam nazočan u Novalji, kao gost župnika don. Antona Toljanića.
Danas ta ulica ima sasvim jedan drugačiji izgled. Uređena je do savršenstva, i ulaz u Zbirku je drugačiji od tog vremena.
Trg na kojem je kip blaženom Alojziju Stepincu je također jako lijepo i osmišljeno uređen i na samom uglu jedne od kuća, je fontana sa vodom koja je dostupna svima. Mateo je iskoristio pristupačnost vodi, jer on bez vode ne može.
Nakon naše šetnje strogim centrom Grada Novalje, otišli smo nas dvoje prema Gradskom muzeju, pa smo negdje na pola puta naletjeli na stari "torkul", za kojeg im preporučam da ga restauriraju i sačuvaju, jer ima veliku vrijednost.
Kada smo došli pred Gradski muzej, spremačica je spremala i nismo bili u mogućnosti ući i pogledati postavu izložbe i svoju fotografiju. Gospođa mi je objasnila da muzej radi samo u jutarnjim satima. Nisam uspio pogledati vlastiti uradak koji je izložen. Gradsko poglavarstvo valjda misli da u posljepodnevnim satima nema zainteresiranih koji bi htjeli razgledati muzej, ne uzimajući u obzir da su muzeji mjesta sjećanja.
Preko puta muzeja je Gradsko poglavarstvo, ispred kojeg je bista prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Novaljci očito znaju štovati svoje velikane.
Nakon svega uspjeli smo izraditi ključ, vrijeme je bilo da se oprostimo od Novalje. Tako smo otišli. Od onoga što sam do sada znao o Novalji, čini mi se da nisam dobio previše novih saznanja, osim da poprima obrise Grada.
Plovimo dalje.
Post je objavljen 30.05.2017. u 18:01 sati.