Pregled posta

UTORAK, PRVI TJEDAN OŽUJKA 2002.

<

Utorak, prvi tjedan ožujka 2002.

- Eeej, di ste komadi –Ines uleti u stan, zalupi ulaznim vratima i zamišljeno krene prema dnevnoj sobi, jednim pokretom ruke zbacujući sa sebe laganu jaknicu i torbu.
– Kaj se tebi dogodilo? - zastane zabezeknuto ugledavši Marininu pozu - izvaljena na kauč, okretala je TV programe i buljila u prazno, drugom rukom tražeći preostale mrvice čipsa od paprike u vrećici nehajno odbačenoj na kauč.
- Ma ništa – uzdahne Marina ispod glasa i strpa još jednu mrvicu čipsa u usta – Samo to šta nemam nikog, niko me ne voli i ...
- A da se probaš skinut iz te jezive pidžame, možda bi te neko i primijetio? - prekine ju Ines.
- Išla sam obući traperice, al nisam ih mogla zakopčati - zacvili Marina.
- O moj Bože – Ines okrene očima - čips od paprike, samosažaljevanje i ne mogu zakopčat traperice koja sam nosila u osnovnoj školi spika - PMS – zaključi.
– Ne brini, ja te volim. Kad imaš faks?
- U dvanaest imam seminar iz metodike. Taman sam se krenula istuširat.
- Slušaj – Ines strpljivo sjedne na kauč do prijateljice i obzirno digne praznu vrećicu - Ti odi oprat kosu, a ja ću nam skuhat kavu i iskopat neku čokoladu i tugovat ćemo zajedno.

Taman sam u tvom filmu.
- Šta je bilo s Nikom?
- Sranje. Pričat ću ti. Ajde po tuš - Ines ustane i odlučno povuče prijateljicu za ruku.
- Nema bediranja, znaš koji je naš moto - ako ništa drugo...
- Da, da, znam... bar još nismo digle kredit - nastavi Marina u isti glas s prijateljicom i preko volje se uputi prema kupaonici. Ines bi i mrtvaca natjerala da ustane s kreveta i nasmije se. Imala je dara za oraspoložiti ljude, moralo joj se priznati.
- Ako dođe Miki, otvori mu vrata, trebam mu dati lovu za stanarinu - doda još Marina i zaokrene prema maloj kupaonici, a Ines se u kuhinjici baci u potragu za čokoladom. Potraga je bila uzaludna - plišani hamburger pakosno joj se cerio iz hladnjaka.

– Marina, idem u dućan, nema ništa slatko, a nemam više ni pljugi. Za pet sam nazad! – prodere se prema kupaonici i zaleti prema ulaznim vratima. Otvorivši ih, ugleda niskog muškarca prosijede crne kose i živih tamnosmeđih očiju kako pruža prst prema zvonu. Ispod pomno njegovane bradice odjednom mu zatitra lagan smiješak. Odmjeri Ines od glave do pete pa pogled zaustavi na dekolteu.

- Hohoho, kakvo lijepo iznenađenje – nepoznati muškarac krene prema njoj ne mičući pogled od poprsja i pružajući obje ruke prema njezinim ramenima.

Ines ustukne pred iznenadnim naletom energije što je isijavala iz ovog smiješnog čovječuljaka i zakorakne unazad. Iznova se nađe u mračnom predsoblju koje odjednom zapahne snažan miris muškog parfema pomiješan s mirisom cigareta.
- A tko biste vi mogli biti, mlada damo? – Miki joj se približavao. Desnom ju rukom uhvati za dlan, a lijevom pokuša obujmiti oko ramena.
- Ja bih mogla biti Ines, a Vi bi mogli maknut te prljave šape s mene ak ne želite da Vam...
- Miki, daj makni se od nje, već smo ti rekle da ne smiješ nikog pipati – spas se pojavi iz kupaonice kose zamotane u turban.
- Ines - Miki, Miki - Ines - automatski će Marina, usput štapićem čisteći desno uho.

Miki je i dalje blentavim pobledom blejao u Ines, ali pogled mu je sve više bježao prema Marininoj potkušulji.
- A Vi ste Miki, mogla sam i mislit - pogleda ga Ines ljutito i obrambeno prekriži ruke na prsima.
- Možemo na ti? - odgovori joj Miki i ne pričekavši odgovor uđe u dnevnu sobu, baci par navodno zainteresiranih pogleda po namještaju i iz jakne izvuče ljubičasto omotanu čokoladu - Evo, cure, ovo je za vas.

- Mmm, hvala ti.. Nisi trebao - Marina će.
– Ma, sitnica. Nego, šta je ono trebalo popravit? – Miki se počeše po glavi i pogleda oko sebe.
- Šta je trebalo popravit!? – Marina se ljutito okrene prema njemu kidajući nesmiljeno ljubičasti celofan.
- Pa vešmašinu, sudoper, da i ne spominjem novi TV koji si nam obećao donijeti.
Izgledala je doista prijeteće naginjući se prema Mikiju, za glavu veća od njega, nekako kao majka koja viče na sinčića jer je loptom razbio vazu na vitrini.

- Ma vidi je, to volim, kad se ženska raspali! Popravit će Miki sve, bez brige! – ozari se Miki, nabaci svoj najšarmantniji osmijeh i odjednom ju obujmi oko struka – Znaš, nikad ti to nisam rekao, ali ja imam razvijene očinske instinkte prema tebi.
- Hah – posprdno će Ines s kauča.

- A gdje ste ovu ljepoticu našli? – Miki mahne glavom prema drugom dijelu sobe i obrati se Ines još uvijek ne ispuštajući svoj plijen iz zagrljaja - Maco, na kojem ti fakultetu studiraš?
- Kako molim? Gdje studiram? - Ines se prijeteće pridigne s kauča - Na Mačjem fakultetu.
- Stvarno je vatrena. – Miki se obrati Marini kao da Ines i nije u prostoriji.
- Slušajte, gospodine Miki...
- Dobro, dobro, svako u svoj kut sobe – brzo će Marina, vidjevši da Inesin fitilj postaje sve kraći, a situacija zapaljiva - ja ću skuhat kavu, lijepo ćemo popričati, ti ćeš nazvati majstora i to je to - istrgne se iz Mikijevog očinskog zagrljaja, izvuče iz torbe novčanik i pruži mu bunt novčanica.

- Nemam vremena za kavu, moram dalje do grada – Miki pohlepno zgrabi novac, prebroji ga i spremi u prednji džep jakne koju je upravo oblačio na sebe. - Cure, ko treba prijevoz?
- Stvarno? Mogu s tobom do faksa? Samo pričekaj da osušim kosu- Marina će veselo. - Al nema pipanja ko zadnji put– zaprijeti mu prstom.

- Bit ću pristojan - Miki će pokorno i ne baš uvjerljivo. Uzvrpoljio se po stanu i htio krenuti. Potrošio je već previše vremena na jednom mjestu, pa bilo to i u stanu s dvije zgodne mlade studentice.

- Ajmo, mala požuri. Dok se ti središ, ja ću još malo popričati s ovom ljepoticom – osmjehne se i zavali na kauč preko puta Ines. Ljepotica zaokrene očima i očajnički strpa u usta kockicu Milka čokolade.




Post je objavljen 23.05.2017. u 18:45 sati.