https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/tajna-bijelih-snova-izasla-je-moja-11-zbirka-poezije
TAJNA BIJELIH SNOVA – RIJEČ AUTORICE
Dragi moji čitatelji,
ova 11. poetska zbirka, „Tajna bijelih snova“, nastala je u razdoblju od 11.2.2017. do 16.4.2017. kao posebna cjelina i tematski je neovisna od prve zbirke poezije „Sjena duše“, druge zbirke „Predvorje bijele tišine“ i davno napisane, a tek nedavno objavljene zbirke poezije iz moje mladosti „Gola žena“, kao i ostalih zbirki „Plesač na žici“, „Na trgu ptica“, „Duša anđela“, ''Izbrisano lice“, „Moj tajni svijet“, „Kamen nije sam“ i „Oči pune zvijezda“.
Oduvijek su me interesirale duhovne pjesme, duhovnost, ali sam nekako uvijek pisala ljubavnu poeziju, dok nije počelo pisanje knjige „Sjena duše“. U toj knjizi se preplitala ljubavna i refleksivna tematika, da bi se u zadnjim knjigama nekako sve kristaliziralo i počela sam pisati relfleksivnu (duhovnu) poeziju, ali opet s elementima mistike, duhovnosti i svega onog što nas navodi na dublje promišljanje, na osjećaj pripadnosti mistici vjere.
I zato sam odlučila u ovoj zbirci, uz nove napisane duhovne pjesme, skupiti najljepše pjesme iz do sada izdanih knjiga i objediniti ih zajedno, jer nikad nisam izdala knjigu čiste duhovne poezije, a ovdje se uz nove pjesme nalaze i druge pjesme duhovne tematike izdane u do sad izdanim mojim knjigama.
Ova zbirka čini period zapisivanja mojih razmišljanja o duhovnim temama, bolima, zaboravu sebe i ponovnom pronalasku. To su teme koje su me oduvijek zaokupljale i time sam potvrđivala sebi ono što sam oduvijek znala u duši: anđeli su oko nas, duša im svaki puta zadrhti kad se zabrinu za nas. Naslov ove knjige je „Tajna bijelih snova“, nešto što me zaokuplja od 17.2.1992. pa nadalje, poezija je „obojena“ mistikom i snovima pa neka poezija priča umjesto mene.
Recenzent i ove zbirke, dr. Zlatan Gavrilović Kovač, je opet kao i uvijek nepogrešivo dodirnuo samu bit onog što sam htjela poručiti i reći ovom zbirkom poezije, a to je „Tajna bijelih snova“. Kad sanjam bijelu boju, umre netko koga osobno poznam ili netko od nekog koga osobno poznam, “bijele snove” sanjam od 17.2.1992., bila sam taj dan pod strašnim stresom i tu noć sam sanjala sam “bijeli san”, da bi 2 dana nakon toga, 19.2.1992., moj tata izgorio u požaru u kući, umro je teškom brzom i nasilnom smrti, bili su i policija i hitna i vatrogasci. U toj kući se više nije moglo stanovati, uredila sam je nekako i prodala 1.8.1992. i preselila sa mamom u Gajnice.
Kad sanjam neki san kroz koji se proteže bijela boja i probudim se pa se sjetim bijele boje, nisam uznemirena, samo čekam, ništa se u meni ne događa - samo čekam, kad mi dođe vijest o nečijoj smrti, tad prorade emocije žalosti. Ne mogu na to utjecati, to me ne smeta, za divno čudo, jedino mi je tužan taj trenutak saznanja o identitetu osobe koja je opet otišla svojim putem.
Moja duša uopće ne želi sanjati te “bijele snove”, ali na to ne mogu utjecati, naravno, jer na snove ne možemo utjecati svjesno, nesvjesno možemo, ali ja još to ne znam i od tad je tako, mamin i tatin odlazak su pratili “bijeli snovi” i tako to traje do danas, svačiji odlazak u Nebo (nekog koga osobno poznam ili netko od nekog koga osobno poznam) predviđaju moji “bijeli snovi”.
Pisala sam o tome i na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/index.php
i na forumu portala Knjiga sjenki sam pisala članak “o bijelim snovima”:
http://magija.knjigasjenki.com/viewtopic.php?f=45&t=6
kao i na svom blogu.
“Bijeli snovi” su intenzivno trajali od 17.2.1992. do 15.7.2014., da bi lagano prestajali od tog 15.7.2014. i nisam sanjala nešto bijelo niti sam čula, da je neka duša otišla putem Neba. Nisam htjela te snove, sami su mi nametnuti tog dana, 17.2.1992., a sada evo opet sam ih počela sanjati i opet se duše javljaju kroz bijelu boju najavljujući svoj odlazak u Nebo.
Jadranka Varga, 9.4.2017.