Bili smo u Karamana (kino, ono lijepo starinsko, a ne kao ova moderna današnja).
Klimnula sam glavom starijoj gospođi koja je sjela tri stolice dalje od nas. Ili je ona prvo pozdavila mene?
Nekako mi je bilo u redu javiti se nekome tko s nama dijeli intimu starog kina.
Ukupno nas četvero u cijelom kinu. Čovjek koji je sjedio par redova ispred je došao ranije i nisam mu vidjela lice.
Sve ostale stolice prazne. Kao da film gledamo kod kuće, kao bogataši u svojoj privatnoj kino dvorani.
Film me se dojmio više nego njega. "Koliba" - uklopio se u moj misaoni proces zadnjih dana.
Malo mi je žao starih kina. Izumiru. U Splitu je ostalo još samo Karaman.
Ne razumijem, isto film se prikazivao i u ovim bezličnim kinima po šoping centrima i punio dvorane sa znatno skupljom kartom.
Mene ta moderna kina ne privlače.
Možda je i mene i kino u kojem smo bili pregazilo vrijeme?
Ipak, imamo mi šarma...
Post je objavljen 19.04.2017. u 21:44 sati.