Marketing
Divljak
Kažeš mi kako si se zaljubila.
Izlaziš s njom. Koncert je završio, ja sam već vani. Palim prvu cigaretu na svježem zraku večeri travnja. Licem sjajiš. Pozdravljate se. Prilaziš mi nasmiješena i sretna.
Brzo smo u kvartu. Čekamo zeleno na semaforu. Primaš me za ruku i povučeš u trk preko ceste prijateljstva i onda kroz poznate ulice ljubavi između poznatih usnulih zgrada, kroz neke prolaze koje znam i kroz neke koje tek sad otkrivam. I njih pet u jednom poznatom gdje si smanjila intenzitet smijeha i skoro smo sve bezbolno prošli, a onda si naglo zastala, taj zadnji u nizu, primio te za ruku, povukao i...
JEBIGA!
Da, pao je i lupio glupom glavom o rinzol.
Ne, nisam ga uspio uhvatiti.
Nije umro na mjestu, provjerio sam.
To je kad mi upale mrak.
Da, znam, OK.
Šteta.
Dobro.
Neću.
Da.
Post je objavljen 06.04.2017. u 22:55 sati.