Bliska meni osoba, prodaje nešto što meni treba.
Razmišljam o kupnji.
Proizvod poznajem , poznajem osobu i poznajem način na koji se odnosi spram svojih stvari.
Pravedna je osoba; nikome ne pokušava išta podvaliti; meni ponajmanje.
Proizvod je ( gotovo ) savršen, kako vanjštinom tako i funkcionalnošću.
Možebitnu poteškoću vidim u pogonskom dijelu. No, ni to nije nešto strašno, taman i da bi taj dio bilo potrebno zamijeniti.
Razgovaramo prodavačica i ja jučer. Govorim njoj sve isto što pišem i ovdje.
U momentu, ona gubi nit i ne shvaća me dobro te mi , čak onako zapovjednim tonom, govori neka si kupim novo novi proizvod; jer ona ne može garantirati hoće li ili neće pogonski dio trajati još deset godina; ili možda samo deset dana. A nebi voljela doći u situaciju da ju optužujem!!!
Na to " ptužujem " meni se tlak podigne. Zašto bih ja ikoga optuživala za išta; prilikom kupovine polovne robe?! Polovna roba nema garanciju i meni je to jasno.
Isključivo na kupcu je da se razumije u to što kupuje, da zna što takav proizvod mora zadovoljiti.
Na kupcu je da bude pronicljiv te da se jako dobro informira. Jer, nakon što odaberemo, kupimo i platimo; nema smisla tužiti ikoga.
Nove proizvode štiti garancija a polovne mi sami moramo znati "zaštitit" , svojom mudrošću prilikom odabira.
Post je objavljen 10.03.2017. u 12:29 sati.