Marketing
DA SE NE ZABORAVI – BARJAK-BANDIRA
"U staro doba kolo se igralo izričito pod pjesmom, jedno uz drugo. To je, tako, strogi korak bio, usporeni. Poslije za stare Jugoslavije, kad je oformila se u Pagu blehmuzika, od današnjeg poznatog dirigenta Dešpalja, njegov otac je bio ovdje kapelnik. I on je aranžirao, putem glazbe je upriličio korak tog kola. Tako i danas je to ostalo da se uglavnom kolo igra pod taktom muzike njegove. Muzika se postavi na sredini paške pijace i oko nje se igra. Ipak je trebalo dati jedan znak da će kolo biti. I već u subotu uoči fašnika, u nedjelju bi počelo kolo, prvi bi se postavio na pijaci BARJAK, simboliziran. Još gore na njemu obješen kolač i naranča, naranža rečeno po paški. Mi smo imali takozvani pivaci i kolvođe. To su bili ljudi sa jakim glasovima."
Ovako je barba Ante Buljanović-Najner 1972. godine kazivao prof. Ivanu Ivančanu o karnevalskim običajima u Gradu Pagu.
Paški karneval,
glazbo lipo paško kolo svira,
u kolu su svi,
na vrh kola hrvatska BANDIRA.
(Duško Paro)
Ja ću se ovde zaustavit na besedu "Bandira". Ca bi to bila bandira. U dvi početne izjave za istu stvar mi u Pag imamo različite besede sa kima se služimo. I bandira i barjak nama znači isto. Obe dvi besede govore nam o stijegu ili zastavi.
Stijeg, je izvorni hervatski naziva za zastavu, barjak, bandiru.
Barba Ante Najner upućuje nas da kolo na pijacu ni moglo pocet dok se ni diga "simboliziran" barjak sa kolacićen i naranžon, a Duško Paro nas uvodi kako je na vrh kola hrvatska bandira, ca potvrđuje da paški karneval nikada ni poce bez hervatske bandire.
Isto tako zanosno pivamo:"Marjane, Marjane, ča barjak ne viješ", to je ta naša mila trobojnica, naš barjak hervatski.
Sićan se da su proleteri pivali svoju pismu "Konjuh planinom" di su pivali:"A na vrh planine zastava se vije, crvena od krvi proletera".
Otac mi je uvik recitira pisme ke su Ustaše pivale na Uhlinac dok im je komanda bila u zgradu bivše općine:"na crnom moru se gordo vije ustaški stijeg, pod njime hrabri mornari dušmane gone u bijeg".
Bi to barjak, bandira, stijeg ili zastava značila je uvik i samo jedno ponos i gordost radi koga se barjak nosi.
Sada kada san nabroji svih ki su koristili barjak, moran spomenut i one za ke smo govorili da su "šetebandijere". Ta je beseda došla od talijanskog jezika kao izraz uzeta u našen jeziku "settebandiere", i ku koristimo za one ki od jutra do noći promine svoje mišljenje, bilo ono političko, moralno ili on ki pjune na ono ca je pred pet minuti reka.
Ne smin preskocit termin sa kim se služila moja nana Katica Lučinka koja je užala reć za osobu koja je znala cesto minjat ono ca je pred minutu reka:"Odi molin te z'Bogon, on je od sto zastav".
U raznoj literaturi pronalazim da je stijeg širi pojam od zastave, da je stijeg zapravo koplje na ko je pricveršćena zastava. Zato nebi bilo pravilno samo koplje nazvat stijegom ili samo zastavu. Stijeg bi hervatski to bilo zajedno. Zato se u danima žalosti rece da je zastava spušćena na pol koplja.
Pronalazim dalje da stijeg (ie.*steg) zaparavio znači kolac, ili greda na koj se nalazi neki znamen. Čak ga se spominje kao stog i stožer (u ovim se besedama sve opet vrti oko kolca, ki je cversto zabijen u zemju, a oko njega se slaže seno, u Pag se rece "kopa"). Ovo me upućuje da taj znamen u pocetak ni bi barjak-bandira, nego nešto drugo, a onda je barjak preuze nasebe da se taj znamen hervatski zove STIJEG.
Ca je onda sa ZASTAVOM?
U praslavenskom i staroslavenskom jeziku za zastavu se govorili o koplju sa znamenjem ko se zabijalo u zemju, kao ca i danaska vidimo da pobjednička vojska kada osvoji određeni teritorij zabije barjak u zemju. Kada se nacinja krov, nakon ca se pokrije celi krov zavijori se zastava koja najavi da je krov zgotovjen. Pronalazim da beseda zastava dolazi baš od toga za + stav, staviti.
Kako na pocetak našeg kazivanja tako i za kraj, dali je onda BARJAK pravi i legitimni naziv koga bi trebalo najviše koristiti. Morebit i da. Pronalazim da beseda barjak dolazi od perzijskog jezika bayraq, dok je na turskom bayrak. Veći del literature navodi me da barjak baštinimo od turskog jezika, međutim ima i onih ki to osporavaju i govoriju da je ta beseda na našim prostorima došla prije prodora Osmanlija na hervatski teritorij.
Bilo kako bilo, barjak hervatski se uvik vija sa ponosom, za slobodu i za dom, i onda kada su na njemu bili obišeni kolacić i naranža.
Izvori fotografija (proletreska, NDH, astronaut,antena zadar): googl.
Post je objavljen 28.02.2017. u 17:07 sati.