Marketing
NANIN BAKALAR (u spomen na dida Madonu)
"U očima moje none"
Godinama je bila jedini sudac mojih čina,
i raskrižje mojih puteva.
Energija revolucije u mojim snovima,
pratilja bijegova iz stvarnosti, neumorna, nesalomljiva
prihvatila je moje postojanje
kao produžetak njene mladosti.
A njena mladost ?
Njena ljepota na izbljedjeloj fotografiji
i njene oči
skrivaju tajnu nekih davnih želja
i neostvarenih snova.
(Dijana Jelčić-Starčević)
Čitajući knjigu "Odakle dolazi ljepota" navedene književnice, citirana pjesma iz te zbirke zauzima posebno mjesto u mome srcu i kada god se sjetim nane Katice, sjetim se i predivnih stihova ove pjesme. U toj pjesmi sažet je sav moj odnos prema mojoj nani Katici.
Za vrijeme ovih blagdanskih dana, na sam dan kada je moj dide Madona napustio ovozemaljski hod, posebno se sjetim moje nane, poglavito na Blagdan sv. Kate kojeg je moja nana posebno štovala. Za tim blagdanom dolazi Badnjak i Božić kao veliki katolički blagdani, koji su se posebno njegovali u svim našim kućama. Gurman kao što je bio moj dide Madona, koji je uvijek težio obiteljskom okupljanju, blagdanski stol nije mogao proći bez domaćih jela. Za to je bila zadužena moja nana Katica, koje se trudila da blagdanski stol nebi oskudijevao obiljem hrane.
Nekada su dani nadolazećih blagdana bili radni i nije im se davao toliko značaj. Moja nana Katica nije mogla proć bez bakalara koji se priprema za Badnjak. U kući se uvijek osjećalo jedno posebno ozračje, jedna napetost u iščekivanju blagdana. Običaj pripreme bakalara odavao je duhovnost običaja i svijeta u kojem živimo.
Uvijek me interesirala ta priprema baklara i nisam mogao razumjeti zašto nana najprije dobro namlati bakalar, a onda ga stavi "mocit".
U naninoj kući nije nedostajalo bakalara niti kada sustav nije dozvoljavao da se tim činom oživljavaju one tradicijske vrijednosti, koje su bile izravno naslonjene na crkvu, jer je moj otac uvijek sa broda donosio bakalar.
Na to nas je podsjećala serija Malo misto i "Borbena Polnoćka" kada je popularni lik Roko Prč tražio od svoje Anđe da mu spremi bakalar:
- Bakalar bi ti na ovi dan? A di ti je svist, nesrićo jedna? To zatucani slave, njima je sutra Božić, a nama je radni dan ki i svaki drugi.
- Jedno je svist Anđo, a drugo je bakalar. Oli bi ja bija manje svistan i napridan da san večeras izija malo bakalara i koju fritulu?
Teško bi bilo razumjeti naše otoke i cijelu Dalmaciju, da ne kažem cijeli Mediteran bez bakalara i svih jela koja su se pripremala od te suhe i teško mirišljive ribe.
Prolaze tako godine bez moje nane, oni sretnici koji imaju svoje nane u blizini, nisu ni svjesni što sve imaju.
Bakalar se danas sprema na tisuću i jedan način, a ja ću na osnovu svojih sjećanja prenjeti kako je moja nana pripremala bakalar.
Nakon što je već pripremljeni bakalar, istučen i dobro namočen nakon kuhanja, valjalo ga je očistiti od drača i kostiju, ako je bio dobro namočen, koža se jednostavno skidala.
Prije toga je pripremila krompir kojeg je iskosala na kolute, isto tako na sitno isjeckala češnjak i peršin. Nana je napominjala da bi bilo dobro imati i domaće "konšerve" (pasiranu rajčicu), svakako paškog vina "žutice" i maslinova ulja.
Nakon toga je počeo ritual slaganja. Dno veće posude je pokrla maslinovim uljem, poslagala krompirom, na krompir je složila bakalar, dodala češnjaka i peršina, malo domaće "konšerve", zalila sa "žuticom" i tako slagala red po red do vrha posude.
Pred sam kraj sve bi zalila sa tekućinom u kojoj se kuhao bakalar, dodala malo mirodija, najčešće lovorov list i koju grančicu ružmarina (javorike i lucmarina), rijetko kada je stavljala papra. To bi pustila da se na laganoj vatri krčka još najmanje dva do tri sata.
Ovako pripremljen bakalar mogao se poslužiti odmah nakon kuhanja, a njegova vrijednost i sljubljenost svih namirnica se očitovala, ako je jelo malo odležalo.
Danas i ja pripremam bakalar na način kako je pripremala moja nana Katica i uglavnom svi najviše vole da spremim na takav način, nanin način.
Ne treba napomenuti da je nakon ovakvog jela dobro došla čaša dobrog vina, ovdje sam spominjao našu pašku "žuticu", ili bilo koju čašu dobrog bijelog vina.
Neka nam je svima sretno blagdansko okupljanje uz obilje naše domaće "spize".
Danas u predvečerju njenih snova
žive još samo oči
i tiha sjeta u mom umu,
tuga za izgubljenim vremenom
jer nisam osjetio
s koliko je napuklih emocija
ona poželjela biti Orfej
na dan smrti čovjeka
s kojim je djelila, život, djecu
i ljubav.
(Dijana Jelčić-Starčević)
Post je objavljen 21.12.2016. u 00:03 sati.