Sve više ljudi posjećuje planine, a među njima ima i nedovoljno pripremljenih. Često nastradaju turisti koji se od mora žele popeti na planinu a nemaju odgovarajuću opremu , pa ni dovoljno vode i hrane. Zimi se treba još bolje pripremiti jer je u planini puno hladnije i dublji snijeg. Najčešće se nesreće događaju kod poskliznuća na zaleđenoj padini, kao što su pred skoro deset godina nastradala trojica planinara pri usponu na Sveto Brdoo na Velebitu. Znam nekoliko planinara koji su se skoro smrzli , jednome su morali odrezati prste na rukama i nogama.
Kod niskih temperatura ne bi trebalo koristiti alkoholna pića jer alkohol slabi i pothlađuje organizam, a to je objašnjeno na ovoj stranici od "Pliva Zdravlje":
Alkohol u organizmu uzrokuje širenja krvnih žila, a krv pojačano struji na površinu tijela i trenutačno pobuđuje ugodan osjećaj topline. Upravo se tim širenjem krvnih žila povećava gubitak tjelesne temperature i količine topline. Stoga treba zapamtiti da alkohol ne zagrijava, nego, štoviše, sprječava djelovanje bitnih zaštitnih mehanizama u organizmu koji se odupiru gubitku tjelesne topline. Normalna reakcija organizma na hladnoću jest: stezanje krvnih žila i time smanjivanje "dodira" unutrašnjosti organizma i vanjske površine (kože).
Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) dobrovoljna je služba javnog karaktera koja je osnovana 1950. godine. Njeni osnovni zadaci su spašavanje i pružanje prve pomoći unesrećenima na nepristupačnim područjima udaljenim od prometnica, prvenstveno u planinama, stijenama i speleološkim objektima gdje treba primijeniti posebno stručno znanje i upotrijebiti tehničku opremu za spašavanje, zatim sprečavanje nesreća u planinama, te zaštita planinske flore i faune, prirodnih rijetkosti, planinarskih kao i ostalih javnih objekata u planinama.
Danas Gorska služba spašavanja okuplja oko 400 spašavatelja i pripravnika raspoređenih u 15 stanica: Požega, Varaždin, Zagreb, Samobor, Karlovac, Ogulin, Delnice, Pula, Rijeka, Gospić, Šibenik, Zadar, Split, Makarska i Dubrovnik.
Gorski spašavatelji tijekom najmanje dvije godine pripravničkog staža, završenog zimskog, ljetnog i speleološkog tečaja, te položenog ispita osposobljeni su za spašavanje i rad u službi. Svoje znanje i sposobnosti usavršavaju tijekom redovitih vježbi spašavanja, kao i brojnih dežurstava i intervencija.
Prisjetio sam se tečaja za planinarske vodiče i alpinističkog zimskog tečaja pred dosta godina, vjerojatno će mi nešto od toga trebati ove zime.
Fotke nisu dobre jer su presnimljene, ali se može raspoznati. Ovdje smo na usponu za Snježnik (1506 m).
Uspon na Snježnik strmim kuloarom iz doline Lazac pod Risnjakom u Gorskom Kotaru, ovdje koristimo dereze i cepin.
Na tečaju za vodiče bili smo smješteni u Olimpijskom centru Bjelolasica koji više nije u funkciji jer je središnji objekt izgorio 2011. g. i ne obnavlja se. Ovdje vježbamo spuštanje po stijeni sa vrha Bijelih Stijena.
Nadam se da se ova stijena neće nazvati po meni!
Osigurava se jednim konopom koji polako spušta instruktor i drugim sam pomoću prusika.
Neki detalji iz Bijelih Stijena.
Prije napora paše mi nešto kao ovaj rižoto, a tokom hodanja dobro dođe čokolada, energetske pločice ili gel, uz čaj iz termosice.
Ovdje se može naći snijega i ljeti.
Fotke za povećati: Tornjevi u Veloj Dragi na Učki koje smo penjali na ljetnom penjačkom tečaju (Svijeća, Comici toranj, Rukavica...) i Snježnik na diapozitivu.
DODATAK:
Visoka i tanka stijena "Svijeća" na koju sam se jednom popeo.