Obrada digitalne fotografije u nekom od programa za obradu, najčešće "photoshopu", može se usporediti sa razvijanjem klasične filmske fotografije u tamnoj komori. Ona služi za to da bi se u konačnici dobila slika željenog izgleda.
No jednako kao što se nekada u tamnoj komori moglo upropastiti "analognu" fotografiju prilikom razvijanja, i to na više od nekoliko načina (predugo ili prekratko razvijanje, upotreba papira pogrešne gardacije, kriva temperatura kemikalija isl...) a što se događalo ljudima koji nisu baš previše vješti u tome, na sličan način se može upropastiti i digitalnu fotografiju obradom na računalu. Opet, od strane ljudi koji nisu vješti u tome, česte su tzv. početničke greške prilikom obrada slika u "Photoshopu", a koje su uglavnom mogu svesti ili na premalo ili na previše obrade.
Ovo su neke od najčešćih početničkih "fotošoperskih" grešaka:
Neobrađivanje slike
Korištenje slike onakve kakva je izašla iz aparata. Naime, pojedinci koji jako zaziru od obrade slike u "photoshopu", ne razumiju da je neobrađena slika tek "poluproizvod". Uvjereni da "da se sliku ne smije obrađivati", često kao rezultat te svoje "filozofije" imaju slike sa nedovoljnim kontrastom, ispranim bojama, krivim balansom bijele boje i sličnim "anomalijama", ili pak neravnim neravnim horizontom, nečijim uletom u kadar i tome sličnim, a štose u većini slučajeva može riješiti obradom.
Presnimavanje preko originala
Originali se ne diraju! Nikad ne snima preko originalne datoteke fotografije (tj. one koja je izašla iz aparata), već se bilo kakva "dotjerana verzija" obavezno sprema kao nova datoteka (naredbom "save as.../spremi kao..."), te se na njoj dalje rade sve naknadne promjene. Naime, original uvijek mora ostati "sirov", jer omogućava da se u slučaju potrebe krene iz početka, bilo ak se u obradi nešto zabrlja, bilo da se želi imati više verzija obrade, odnosno verzija slike. Ili pak u najgorem slučaju, ta "sirova" slika služi kao dokaz autorstva.
Vjerovanje monitoru
Vjerovanje da slika u stvarnosti (kada bi ju se ispisalo na papir) izgleda onako kako izgleda na monitoru je još jedna greška koju rade početnici i ujedno najlakši recept za katastrofu i razočaranje. Pogotovo ako monitor nije kalibriran. Naime oni koji se ravnaju isključivo po prikazu na monitoru, kasnije se često znaju čuditi da im boje, svjetlina i kontrast na ispisu nisu baš ono što su vidjeli na monitoru (boje su malo "pomaknute", a ispis na papiru obično "pretaman"). Prilikom obrade se bolje ravnati po tzv. histogramu nego samom prikazu na monitoru, uz uvijet da ga se zna pročitati.
Pretjerani kontrast
Početnici vole "automatske" opcije obrade, pa rado korste naredbe tipa "auto levels", "auto contrast" i slično, uvjereni da su time napravili najbolje, jer slika na prvi pogled doista djeluje kontrastnije. No zapravo tim naredbama ne samo efikasno izgube sve detalje u najtamnijim i najsvijetlijim djelovima fotografije, već i dobar dio međutonova. Korisno se prilikom podešavanja boja i kontrasta ravnati po histogramu, a kontrast, svjetlinu, zasićenost boja i ostalo podešavati ručno. Ponekad, ako je slika pretamna ili presvijetla, ne mora uopće biti problem u svjetlini ili kontrastu, već u tzv. "srednjim tonovima".
Nerazlikovanje RGB i CMYK sustava boja
Kod kolor fotografija, RGB i CMYK su dva različita načina mješanja boja, a fotoaparati snimaju u RGB modu. No malo tko o tome uopće vodi računa. Za prikaz na monitoru koristi se RGB, ali je u CMYK dobro prebaciti ako se ide raditi isprint kolora u foto studiju. Ako se misli slati sliku u tiskaru, tada ona mora obavezno biti u CMYK modu.
Crno-bijela konverzija
Često se u namjeri da se iz kolor-fotografije dobije crno-bijela, to čini tako da se samo prebaci sliku iz RGB moda u "grayscale", ili pak upotrijebi opcija "desaturate". Iako ovo funkcionira, puno je bolja opcija, sa puno više kontrole kod takve konverzije, koristiti "channel mixer" ili "gradient map".
Pretjerano izrezivanje (i povećavanje)
Ovo neki nazivaju i "mesarenje"; kad se izrezom iz neke fotografije vadi tek jedan mali detalj (ostatak slike se odbacuje), a zatim se taj izrez pokušava "povećati" odnosno "rastegnuti" na domenzije originala. Naime, slika kod velikih povećavanja gubi na oštrini i detaljima (jer kompjuter pri tome mora doslovno izmišljati pixele koji ne postoje), što je veće povećanje i taj efekt je jači.
Pretjerano izoštravanje
Lijepo je kada je slika oštra, međutim samo do određene granice. Kako iz pojedinih aparata slike ponekad budu "mutne", bilo zbog prirode samog fotoaparata i objektiva, bilo zbog netsabilnosti prilikom snimanja, ljudi naknado "izoštravaju" sliku. No kod pretjeranjog izoštravanja u pokušaju da se jako mutnu sliku učini oštrom (ili "šarpanja", kak se to često zove) može se dogoditi čitav niz neželjenih efekata, kako što su razni obrubi oko objekata na slici (halo efekti), pojačanje zrnatosti na slici i tome slično.
Ubacivanje "umjetničkih" filtera
Upotrebom raznih "kreativnih" filtera pojedinci često misle da će time njihova, često totalno nezanimljiva slika, automatski postati "umjetnička". No takvo korištenje filtera je zapravo glavni pokazatelj onih koji ne da ne znaju ništa o obradi fotografija, već se ni ne trude...
Post je objavljen 03.11.2016. u 16:13 sati.