3. listopada 2016. Paška sirana proslavila je svoj 70. rođendan. Veliki je to jubilej kojeg je trebalo i dostojno proslaviti, baš onako kako je prenio bloger Elvis na blogu "Komuniststar".
Dok sam bio dio tima koji je vodio portal BNB napisao sam tekst "Paški sir – ususret mužnji", 14.studenog 2009., donio nekoliko eksluzivnih fotografija, a kao doprinos proslavi donosim taj tekst u cijelosti, uz neke sitne ispravke.
Nije moguće razumjeti način života Pažana a da se ne osvrnem na sva bogatstva koja su podarili svom narodu, pa i šire. Spomenimo samo one najistaknutije: «paški sir», «paška čipka», «paška nošnja», «paška sol». Spomenuta bogatstva sigurno nisu jedini predstavnici paške posebnosti.
Idemo ususret mužnji pa bi valjalo nešto kazati o «paškom siru». Ni «bravi» više nemaju onu ulogu, koju su nekada imali. Danas se mužnja može planirati. Zoveš veterinara, umjetno oplodi ovce i eto janjaca kada Ti srce poželi. Možeš točno u datum odrediti kada ćeš početi sa «mužnjom». Za Božićne blagdane već ima mlade janjetine, a neposredno za tim i mladog sira (zamak), skute, a oni koji vole i sirotve sa podancima. Prije nego se ozbiljno prišlo izradi ove delicije paški sir je zauzimao glavno gospodarsko mjesto u mnogim paškim obiteljima.
Danas se govori da je «Paška sirana» onaj gospodarski subjekt koji vuče gospodarstvo cijelog otoka. Od zapošljavnja, plasmana proizvoda u turizmu, i na nova evropska tržišta, dobivanjem tzv.(izlaznog broja), što je dozvola za izvoz paškog sira. S tom tvrdnjom moramo se složiti i dati punu podršku tom paškom gospodarskom zamašnjaku. Sigurno je, da u tehničkom smislu je to vrhunac proizvodnje. Jednako tako je sigurno, da Europska unija postavlja svoje kriterije, na europskom tržištu, koje treba ispoštovati i sačuvati brand koji paški sir nesporno ima, i zauzima visoko mjesto među ovčijim sirevima.
Međutim ovdje se treba sjetiti svih onih koji su udarali temelje toj sada već respektabilnoj tvornici sira. U paškoj sirani se dugo vremena sir proizvodio onako kao što se radio u domaćinstvima. Više-manje, sve se to radilo ručno, kako paški čobani kažu «pocinjajući».
Dali se može danas kazati da je ovaj glagol uistinu primjerno upotrebljen, jer se paški sir sve više proizvodi u tvorničkom smislu. Pored «Paške sirane», kao najvećeg proizvođača sira, na otoku ima i nekoliko manjih sirana, koje jednako tako zauzimaju visoka mjesta u proizvodnji ovčijeg sira. Bez obzira što je ovaj sir podlegao visokoj tehnologiji i automatizaciji, i danas je kvalitetan jednako onako kao na početku svoje izrade prije mnogo stoljeća.
Ne postoji u Hrvatskoj gurman a jednako tako i šire, mogli bismo slobodno reći i svjetski, koji u svojim pričama o hrani, zaobiđe “PAŠKI SIR”. Paški sir je jednostavno jedinstven, a takvim ga upravo čini nekoliko bitnih čimbenika. Kao prvo su mikro-klimatski uvjeti. Jake zime, sa burom koja raznosi sitne kapljice morske soli po paši, blaga proljeća te toplo i suho ljeto.To je vremenski period kada se “pravi” paški sir. Na Pagu se najrađe spominje “majski sir”, upravo radi tada bogate i raznovrsne ispaše.
Na drugo mjesto je svakako “paška prirodna-SOL”. I na treće mjesto je način izrade. Paški sir se isključivo dobiva od ovčijeg mlijeka, za 1 kilogram sira potrebno je 5-6 litara ovčijeg mlijeka. Prije sam napomenuo da se paški sir “pravi”, po paški “pocinja”. Ovaj glagol je uistinu primjerno upotrebljen, kod individualnih proizvođača sira. I danas oni na jednaki način i sa istim oruđem i alatom pocinjaju paški sir, tako da se svakom kolutu poklanja posebna pažnja. Kada se sir izvadi iz rupičastog kalupa, nakon što je bio pod pritiskom “pizom”, valja ga se u pašku “grezu” sol i započinje sušenje ili “zorenje” sira. Prve dane ga se i nekoliko puta okrene, a kada on počinje poprimati zlatno-žutu boju, dovoljno je i jednom dnevno. Sir se stavlja u hladniju i vlažniju prostoriju da bih očuvao svoju masnoću i kvalitetu. Dobro je napomenuti da je svaki kolut toga sira i zaštićen znakom koji se stavlja na sir prilikom njegove izrade radi zaštite. Svaki individualni proizvođač ima i svoj zaštitini znak.
Već sam naprijed spomenuo skutu kao dodatni proizvod prilikom izrade sira. I svi je rado volimo, ili u bijelu kavu, ili u kolačima, savijača od skute. Međutim preporukom jedne koja nije paškinja, i o kojoj sam već pisao na ovim stranicama, dobio sam recept za skutu kao desert. Skuta se izreže na nešto deblje fete, pospe se sa šećerom u prahu i zalije žličicom-dvije «maraskina». Probajte ! Nećete požaliti.
Paškom siru sva su objašnjenja nepotrebna i nepotpuna. Njime su darivani mnogi veliki ljudi od Pape Ivana Pavla II, Predsjednik Tuđman, Mesić,Tito. U njemu je uživao Žarko Dolinar svjetski prvak u stolnom tenisu veliki zaljubljenik u Grad Pag, u Americi u NBA poznati trener «Notre Dame» Deger Phelps, mojim posredstvom, pa da dalje ne nabrajam jer tu kraja nebi bilo.
Na upit novinara nakon koncerta održanog u Splitu 25.travnja 1985, dali bih se opet vratio, čuveni svijetski rock glazbenik Mark Knopfler frontman poznate rock-grupe, “Dire Straits”, odgovorio je:
“ svakako zbog ovih predivnih ljudi i predivnog grada, ali i zbog još jedne stvari koju sam prvi puta u životu provao , a to je PAŠKI SIR. Božanstven je !”
Branimir Maričević
Rijeka; 14.studenog 2009.
Post je objavljen 14.10.2016. u 09:25 sati.