Marketing
Otok, kratka priča (9)
photo by rU
Kakvi su to pendžeri
na njih nitko ne kuca
kakve su to ljubavi
sve su dalje od srca ...
Prije no što je te večeri izašla na ulicu i utopila se u rijeci prolaznika, Rose je, kao i mnogih večeri prije toga, sjedila uz prozor iznajmljene sobe na vrhu nebodera.
Rose je voljela prozore, okna i okanca.
Prozori su oči kuće - oduvijek je mislila Rose.
Na pročelju kuće u kojoj se rodila i odrasla bila su dva prozora. Dva prozora kao dva oka.
Dok je bila djevojčica, Rose je satima klečala na stolici uz prozor i gledala van. Zimi bi na prozor slijetale gladne ptičice i kljucale zrnje i mrvice koje bi im Rose prosula, ujesen bi Rose s prozorske daske skupljala žute brezove listiće, u proljeće bi brojala tratinčice i maslačke u travnjaku pred kućom, ljeti provirivala iza zelene rolete dok bi joj sunce kradomice crtalo pjegice na obrazima.
U svim godišnjm dobima prolaznici bi se u prolazu nasmiješili plavokoj djevojčici na prozoru a Rose bi im uzvratila osmijeh.
...
Sada je sjedila uz visoki prozor bez osmijeha.
Tamo, duboko dolje na pločniku, prolaznici su prolazili sitni poput mrava, ne zagledajući jedni druge. Zagledali su jedino u osvijetljene izloge. Osvijetljeni prozori susjednih nebodera nisu ličili na oči na nečijem licu, bili su više nalik očima nekog divovskog pauka koji vrijeba plijen. Njezin se Progonitelj mogao kriti iza svakog od tih prozora. Na trenutak joj se učini - ne iza jednog od prozora nego iza svih!
Rose ga je zamišljala nasmiješena. Likujući osmijeh kao u pauka Gare dok u mrežu hvata buba Maru.
Baš kao u slikovnici koju je, uvijek s istim strahom za nesretnu bubu, listala u djetinjstvu.
Jedne noći dok se sve živo odmara
U šetnju je krišom pošla Buba Mara.
A u igri svako kraj cvijeća i vode
Zanese se lako i daleko ode.
Izvan cvjetnog polja i van žbunja gustog
Stoji čudan dvorac sred predjela pustog.
Tu je Pauk Gara svoje gnijezdo svio
Lovio je bube – Opasan je bio!
Pauku su znane razne smicalice
Da ulovi bubu – za njega su trice.
Svjetlost bube mami kada su u mraku
Te i Mara pođe ka blistavom zraku.
Kad se prenu – danu, pred nju Pauk Gara
Iznenada banu – propala je Mara.
slikovnica 'Buba Mara i Pauk Gara'; crteži - Radomir Perica, stihovi - Slobodan Borić; tiskano u Novom Sadu, na latinici i ćirilici, 1952.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 12.10.2016. u 09:07 sati.