T-4
Iako nisam mislila pisati blog danas, zbog Simonovog odličnog stanja, odlučila sam to podijeliti s vama. Već se jučer navečer tlak i zadržavanje tekućine stabiliziralo, a danas je taj dio bio još i bolji. Ujutro je glavni doktor došao pun optimizma da stvar funkcionira i bio je jako zadovoljan.
Kako je danas dan za veliku vizitu (iako je mi imamo svaki dan u zadnje vrijeme), popodne je glavni doktor došao još jednom i nije skrivao svoje oduševljenje što je Simon napokon bolje. Zaključili smo da će, ako stvar upali (a nema da ne upali), Simon biti jedna od glavnih tema i primjera na kongresima o transplantaciji dugo vremena.
Nakon četvrtog dana kemoterapije sve se stabiliziralo – temperatura, tlak i težina su idealni, limfni čvorovi su se smanjili, koža napokon donekle izgleda kao koža, proljevi su prestali, ne muči ga trbuščić, smije se, guguće i igra se. Čak su mu dozvolili i malo veću količinu mlijeka s čajem, ali on se i dalje drži standarda koji je postavio. Najveća enigma je trenutno to što su bubrezi počeli raditi odlično uz vrlo malo diuretika (danas su ga smanjili za duplo) – teorija je da je nakupljanje tekućine također bio GvHD. Tek sada kad su uništili koštanu srž od donora vide se razmjeri GvHD-a i koliko ga je donor napadao.
Odlučili su kemoterapiju produljiti na šest dana, nakon toga jedan dan pauze i transplantacija u ponedjeljak. Zatim pauza od dva dana i ponovno dva dana kemoterapije. To je taj novi protokol prema kojem se kemoterapija daje i poslije transplantacije, a cilj joj je uništiti donorove (moje i Poljakove) T limfocite do kraja i time spriječiti pojavu GvHD-a. To se radi tek od nedavno i zasad samo u protokolu kada je donor roditelj. Možda će zbog ovakvog protokola, koji se dosad pokazao uspješnim, u budućnosti za genetske bolesti donor biti isključivo roditelj. A to bi bilo odlično jer se ne bi gubilo vrijeme na traženje donora, a vrijeme je ovdje jako bitno.
Mama spavam!!