Danas sam se susrela sa svojim stalno prisutnim unutarnjim tiraninom koji se zove : „Obećala sam samoj sebi i očekujem od sebe da učinim to …reagiram tako ……ispunim to ….budem to i to…… i ne smijem iznevjeriti samu sebe !“
Na prvi pogled to izgleda kao neophodni motor, koji me vodi u mom životu i čuva od moralnog pada i tzv. grešaka i koji mi je referentna točka, koja me usmjerava što je dobro, što je loše i kuda trebam ići isl..
No upravo je u tome stvar.
Prihvatila sam najviša moralna i etička pravila koja su dio kolektivnog programa, a koji je u mene upisan kućnim i školskim odgojem te religioznim okvirima i dogmama o duhovnosti i moralu. Deset božjih zapovjedi, najviše etičke vrijednosti i stalno fluktuiranje od očekivanja do krivice.
Pozadina i posljedica svega toga je konstantno prosuđivanje sebe u svakom trenutku, kroz uspoređivanje onoga što mislim da je ispravno i onoga što trenutno činim ili o čemu razmišljam.
Znači ja ne slušam svoju inspiraciju koja dolazi od srca ili božanskog u trenutku, nego slušam svog unutarnjeg moralnog kontrolora, koji djeluje po unaprijed napisanom programu i pravilima.
Reći ćemo: „Da nema toga, pa ljudi bi se poubijali, još više lagali i bili nepouzdani, ne bi dolazili na posao, izvršavali bračne obaveze i obećanja, ne bi bilo reda, dogovora… itd.“
No zar ljudi i onako i usprkos toga to već ne rade ?
Kada bi svi slušali unutarnje božansko vodstvo, sve bi teklo u savršenoj harmoniji i savršenoj uklopljenosti, jer ne bi bila potrebna religiozna ili moralna uvjetovanja kao vanjski korektivi.
Vraćam se mojem dragom tiraninu -moralnom procjenjivaću, koji u svakom trenu ima neka očekivanja od mene same.
Iznevjeriti sebe i obećanje dato sebi s automatskim uključivanjem krivice, je najsnažniji motor koji nas stalno drži u pokornosti prema vanjskim pravilima.
Tako smo potpuno predali svoju moć vanjskom i postali podatan materijal da nas i drugi ljudi mogu uspješno kontrolirati i manipulirati. Mi po istom modelu imamo svoja očekivanja i pretpostavke što drugi od nas očekuju i nastojimo ispunjavati ta očekivanja po svaku cijenu.
Čak i kada nema vanjskih kontrola, diktatora ili ljudi koje bi mogli povrijediti i iznevjeriti svojim ponašanjem, ova samo- nametnuta očekivanja i samo-prosuđivanja stalno rade.Tako produbljujemo svoje nepovjerenje u sebe i svoju pouzdanost, vrijednost, jer kad tad ćemo biti u prilici iznevjeriti svoja očekivanja. Naravno da se to projecira i na van i ovaj svijet postaje opasno i nepouzdano mjesto. To sve nas drži na najnižim frekvencijama krivice, straha, osude, ljutnje i pojačava naš unutarnji mentalni dijalog. To nas drži odvojenim od nas samih !
Zar je to moj najviši izbor koji želim ponovo re-kreirati u svakom trenutku ?
NE! Danas nastojim boraviti u poniznosti znanja kako su svi izrazi Božanskog Savršenstva oslobođeni od prosudbi ! Beskonačna nevinost svega je okrnjena etiketiranjem i uspoređivanjem. Vraćam se u svoju izvornu nevinost!
Prepoznajem, promatram i prihvaćam svoja očekivanja i obećanja dana sebi i drugima, svoju krivicu i samo-optuživanje….slušam što mi srce govori i gdje me vodi!
Post je objavljen 19.07.2016. u 09:26 sati.