Marketing
BREXIT
Piše net.hr: „Prema mišljenju Puhovskog, jednadžba Brexit + pobjeda Le Pen u Francuskoj u konačnici znači da Europska unija postaje Velika Njemačka.“
Otkrio cijenjeni profesor toplu vodu. Po mom sudu EU i jeste osmišljena zato da Njemačka postane Velika, Francuskoj je dan (kao mito) poljoprivredni monopol, a ostali služe za plasiranje njihovih proizvoda. I tu se Velika Britanija (kao američki Trojanski konj u EU) nikako nije uklapala.
Pažljiviji čitatelji mog bloga mogli su vidjeti na lijevoj margini, na samom početku popisa mojih 'mudroslova':
„Ceterum censeo EU delendam esse!“
Ne zato što ideja europske zajednice ravnopravnih država (politički, ekonomski, kulturno) ne valja. Već zato što sam duboko uvjeren da je ona inaugurirana samo i jedino zato kako bi Njemačka drugim sredstvima, bez tenkova i topova (nakon dva takva uzaludna pokušaja), zavladala Europom.
Kad je kod nas propagandna mašinerija počela svoj pohod na utuvljivanje puku kako će nam ulaskom u EU poteći med i mlijeko, pisao sam da se s tim ne slažem jer jednostavno Hrvatska nije bila spremna (a nije ni danas) da uđe u društvo 'Velikih'. Mi od 11. stoljeća nemamo svoju državu i kako bi se sada, nakon tek dvadesetak godina što je imamo(?), mogli nositi s narodima koji svoje države imaju stoljećima. Kao kad naivni prolaznik misli pobijediti 'mahera' u 'igri s kuglicama'. Ovo vrijeme koje smo proveli u EU je manje-više pokazalo da sam bio u pravu.
Ne mogu a da se ne upitam, kako političari iz bivše Jugoslavije mogu vjerovati u opstanak EU, kad se ta zajednica, koja se također sastojala od država/republika različitog stupnja razvoja, različitih prošlosti, jezika, vjera, različitih pisama, u kojoj je jedna od republika htjela biti Velika, druga je mislila da je ekonomski najrazvijenija (i iskorištavala to za plasmane proizvoda u manje razvijene dijelove države), treća da je najkulturnija, a ostale smatrale da je red da one s jačom ekonomijom pomažu razvoju njih slabijih, dakle, ako se takva država raspala, kako onda vjerovati da se jednaka takva tvorevina, ali u mnogo većem obimu također neće, zbog unutarnjih tenzija, raspasti.
Uostalom, nije bivša Jugoslavija jedini takav primjer. U Europi smo već imali, da ne idemo daleko u prošlost, jednu vrst EU, Austro-Ugarsku monarhiju, a malo istočnije jednu drugi vrst Carstva –SSSR. I, što je od njih ostalo?
I neka me nitko ne pokušava uvjeriti kako su se narodi koji su činili te zajednice toliko promijenili u svojim svjetonazorima i mentalnom sklopu i da ih je 'obasjalo sunce zajedništva' čime bi se onda, možda, i mogla održati EU. Nažalost, povijest nas uči, da kad god dođe do kriza u nekoj zajednici prvo što članicama pada na um je – razlaz.
Zar se i rješenje za neslaganje u bračnoj zajednici ne traži u – razvodu braka?
Post je objavljen 24.06.2016. u 20:20 sati.