Tko se sjeća, imao sam nekad davno post Imagologija. Osjetio sam danas, vrag bi znao zašto, naglu navalu želje da ponovim uvodni dio.
Tko kaže da reklame prikazuju samo lijepe i nestvarne prizore? Benettonov marketing temelji se na fotografijama nekih vrlo emocionalnih, potresnih trenutaka iz najstvarnije stvarnosti, čak suviška stvarnosti, autentičnih ljudskih drama.
Tko kaže da se reklame bave isključivo pobuđivanjem želje za proizvodom? Evo nam Benettonove apsolutno ništa ne govore o tome da bi nam bilo bolje u životu kad bi kupili neki komad njihove odjeće.
Ono što se tu reklamira i prodaje je hiperrealnost logotipa. Duga ''united colors'' marketinška politika stvorila je vlastitu paralelnu stvarnost, koja i sama funkcionira kao roba, obilježena nabubrenom pseudoetikom, prepoznatljivom estetikom i istaknutim sloganom kompanije.
Nije li fascinantno kako su se imagolozi sad već dosjetili u rad na kampanji stvaranja paralelne brand stvarnosti aktivirati samu raju koja je meta oglašavanja, upregnuti milijune da ničim prisiljeni utipkavaju kao blesavi ime njihove firme: odasvud samo OrangeOrangeOrangeOrangeOdNemilaDoNedraga, po svim zidovima i ostalim internetima.
Samo zato da bi Eiffel zasvijetlio u turskim bojama danas, tj. uvijek onima s najvećom glasačkom bazom, po ključu prebrojavanja (i stoga s unaprijed poznatim ishodom), u simulaciji navijačkog natjecanja koja prikriva pravu narav dramskog konflikta.