Kada se osoba kao što sam ja boji i visina i dubina onda nije lagano fotografirati dok se brod ljulja u svim smjerovima, a kaže skiper mirno je.
Dobro, nekima je, ali na Atlantiku kada se vrijeme u čas promijeni meni baš i nije bilo mirno. Svejedno škljocam sve se nadajući da će neka fotka biti dobra.
Nebo je prepuno ptica, a ja jedva koju da sam uspjela uhvatiti
sve smo bliže jednom od tih otoka, to je manji.
Svuda oko nas plavo, plavo, ptice u lovu, a ja ne uspijem zumirati jer ne mogu stajati i odustajem za neko vrijeme.
onda nam vlasnik brodice najavi kratko predavanje o povijesti Skellig Michaela. Slušam ga sa pola uha, pročitat ću na wikipediji. Ipak pratim bar osnovno kao što je pogled na jedan uspon do samostana, 600 stepenica uklesane u stijenu.
A tek kada smo došli bliže i kada je brodica zaustavljena mogla sam koristiti zoom za bolji pregled.
Pogled na svjetionik
usporedbe radi da se vidi visina
A onda i stepenice sa ove strane gdje je svjetionik koje isto vode do samostana
Na samoj litici vidimo dio samostana i nastambe koje su imali.
Repliku tih košnica kako ih zovu snimila sam prije uspona na Kery Clif
Tko ima volje i vremena može pročitati sa HR Wikipedie