T+8
Danas smo još bolje nego jučer. I Simon i ja. On i dalje puno spava, a ja se pokušavam opustiti i odmoriti od stresa zadnjih par dana. Danas su potvrdili sumnje da je bakterija ušla kroz ranicu na vratu. Od jučer vrat tretiramo s neke dvije kreme i već su danas ranice puno bolje. Frajer je ujutro na vaganju imao 500 g manje nego jučer ujutro. Toliko je vode bilo u njemu i to ga je jako mučilo. Meni se naočigled smanjio i lakši je kad ga nosim. Temperature nema, diše uz malo kisika, tlak je super te se čak i sekret prorijedio.
Danas je Simon pokazao i želju za bočicom. Probali smo s čajem od komorača (jer mlijeko pospješuje stvaranje sekreta pa nam je zabranjeno do daljnjeg). Želja je bila tu, ali mu je grlo i dalje jako bolno pa nije uspio ništa progutati. Možda sutra i to savlada.
Ovdje na Odjelu 7 nema igraonice jer su svi u strogoj izolaciji. Umjesto klasične igraonice, ovdje radi jedna draga teta (službeni naziv je dadilja) koja se igra s djecom i pričuva ih kada roditelji nisu tu ili žele ići malo prošetati. Ona je zadužena i za igračke kojih ovdje ima jako puno jer stalno naručuju nove. Djeca joj kažu s čim bi se voljeli igrati ili koji bi crtić voljeli gledati i ona im to omogući. Simona do sada nije čuvala jer sam ja stalno s njim, ali razgovara i popije kavu sa mnom i meni to puno znači. Ovdje jako lijepo brinu, ne samo o djeci, već i o roditeljima.
Uz dadilju, dva puta tjedno na odjel dođe klaun, ponekad i dvojica. To djecu posebno veseli, a moram priznati i mene. Ponekad stvarno izvode gluposti i odlična su razbibriga. Kada su oni na odjelu svi se smijemo – i djeca i roditelji i sestre.
Dan po dan, do sljedećeg puta! T.
Post je objavljen 08.06.2016. u 15:42 sati.