T-10
Jutros me sestra dočekala s riječima da se one ujutro natječu koja će se taj dan brinuti za Simona. Očito im je jako sladak i dobar pa se svima sviđa jer se puno smije i malo plače. Bilo mi je baš lijepo to čuti. Dok sam ja stigla u bolnicu (ne mogu na odjel prije 9:30) Simon je već odradio fizikalnu terapiju, prvu nakon tri tjedna. Za vrijeme boravka u stanu nije bilo fizikalne, ali sada opet nastavljamo. U stanu smo vježbali sami, no sada smo opet pod stručnim vodstvom. Fizioterapeutica je zadovoljna njegovim napretkom.
Danas je lijek za T-stanice podnio još bolje nego jučer jedino ga visoki tlak i dalje muči (iako je i to bolje). Još uvijek treba malo kisika da mu pomogne kod disanja, ali sve ostalo je prošlo bez problema. Danas nije bilo ni temperature.
Ovdje na odjelu postoji sedam izolacijskih jedinica - pet boksova i dvije sobe za veću djecu. Sva djeca se po dolasku na odjel slikaju, a na karti svijeta je obilježeno od kuda djeca dolaze (da svi roditelji na odjelu budu upoznati s ostalim pacijentima). U kliniku dolaze djeca iz cijeloga svijeta, a najviše ih dolazi s Arapskog poluotoka. Razlog tome leži u činjenici da je ova klinika jedna od najboljih na svijetu za liječenje određenih bolesti koje zahtijevaju presađivanje matičnih stanica. Simon je danas dobio svoju slikicu i točkicu na karti svijeta. Uz dva njemačka pacijenta samo je još on iz Europe.
Danas nam stižu Simonovi striko i strina. Neće ga moći posjetiti, pa čak niti vidjeti preko stakla, ali će meni raditi društvo par dana.
:)