12 dana nas dijeli od novih matičnih stanica u Simonovom krvotoku, 12 dana do transplantacije. Danas krećemo s lijekovima protiv odbacivanja donorovih matičnih stanica. Čeka nas turbulentno i zahtjevno razdoblje, s dosta stresa i neizvjesnim ishodom, ali nadamo se najboljem i znamo da će Simon sve to odraditi i podnijeti na najbolji mogući način i da će uskoro početi živjeti život punim plućima.
Jučer smo odradili još neke pretrage i ako ste se pitali kako je Simon to podnio, odgovor je s osmijehom na licu. Jučer su mu uveli infuziju, uzeli krv, napravili EKG i ultrazvuk srca i postavili vrećicu za skupljanje 12 satnog urina. Pretrage srca i urina smo morali ponoviti jer su zadnji nalazi stari 2 mjeseca. Srce je super, a nalaz urina se čeka (zapravo ovo s urinom je provjera bubrega). Stanje s nosićem napokon ide na bolje. Sekreta je manje, a od jučer je počelo i iskašljavanje što doktore posebno veseli. I zasićenje kisikom se popravilo pa smo veći dio dana bez senzora na nozi koji prati zasićenje.
Ostatak dana smo proveli u obaranju rekorda u popijenom mlijeku. Večernja bočica je imala 200 ml i stvarno ne znam gdje mu je sve to stalo. Zaspao je s osmijehom na licu i zekom u zagrljaju pa pretpostavljam da ga nije smetao pun trbuščić.
Navečer nakon bolnice, prvi put sam se odvažila sama prošetati do grada. I moram priznati da je to bila odlična ideja. Ovdje je dan jako dugo (jučer se mrak spustio oko 21:15) tako da sam lijepo iskoristila večer.
Natpis na vratima Simonovog boksa