Marketing
STENA KAO KULTURNI SIMBOL GRADA
Prolazeći automobilom ove dane gradskim kvartom Krnjevo u Rijeci, nakon zgrade "Novog Lista" u pravcu Opatije, pogled mi skrene na jedan spomenik prirodi, jedan običan kamen ili jednu "stenu" kako mi u Pagu kažemo, koja već desetljećima tamo stoji. Tko je taj, koji se je domislio tu stenu tamo postaviti, a ne je razbiti, i uništiti? Onaj tko je zaslužan za ovo veličanje prirode, treba mu odati svako priznanje, a grad koji desetljećima održava ovu oazu prirode u samom centru grada, zaslužuje svaku pohvalu.
Moje zanimanje za spomenuti spomenik prirodi je bio tim veći, zbog zaustavljanja ljudi koji se fotografiraju pored ovog spomenika prirodi.
Desetljećima prolazim pored toga spomenika prirodi da se nikada namjenski nisam zaustavio, a ovi turisti i foto aparat kojeg sam imao pored sebe, naveli su me da se zaustavim i svoju radoznalost podjelim sa njihovom.
Prilikom zadnjeg posjeta Istri i mjestu moje supruge, jedna druga stena je zauzimala posebno mjesto, na novoizgrađenom objektu, gdje su prilikom iskopa naišli na stenu koja je oblikom podsjećala na cijeli istarski poluotok, zauzela je posebno mjesto u dvorište spomenute kuće. Vlasnici nisu htjeli uništiti taj spomenik kojeg im je priroda podarila, nego su ga sačuvali i postavili na mjesto, gdje se ljudi mogu zaustaviti, pogledati i fotografirati ukoliko to žele, bez da ljudima rade ikakve probleme. Fascinirala me ta ljubav prema kamenu, prema onome što im je priroda ponudila.
U mojoj neposrednoj blizini u Gradu Grobniku, Grobničani su uradili spomenik kamenu "steni", pred sam ulazak u stari grad Grobnik. To je ta "stina" pradidova. Sve je od kamena i sve je u kamenu.
U mom rodnom Pagu 2010.g., anonimni (jesi cu, rekla mi je jedna ošoba ali je nesmin izdat), jer mi u Pagu volimo biti anonimni, po meni je ovo bio anonimni ljubitelj prirode, pa onda i svojeg grada postavio je jednu sličnu stenu na najprometnijem mjestu u gradu, autobusnom kolodvoru? (stajalištu – ispred Burinove kuće), ali ta kamena skulptura nije izdržala više od godine dana. Pored te stene je također bilo prolaznika koji su se zaustavljali i fotografirali i time odaslali jedan novi detalj grada Paga, a da nije čipka ili sir. Toj steni i kako je ona u konačnici završila, posvetio sam dva posta na ovom blogu.
Netko pametan je valjda procjenio da mi i ovako i onako toga u Pagu imamo u izobilju, pa stena više ili manje koga bi trebala zabrinjavati.
Koliko je Grad Pag ustvari kulturan grad? Što bi to trebala biti kultura jednoga grada? Čini mi se da u Gradu Pagu na ovo pitanje rijetki mogu dati odgovor.
Ponekada umišljam da sam ksenofoban, međutim kada obiđen otočke srednine kao što su Krk, Mali Lošinj i Cres, onda se ne mogu načuditi koliko su ti gradovi uložili u kulturu, dali je na pladnju svima koju su zainteresirani za nju, i koliko im se to vraća kroz najvažniju otočku privrednu granu, zvanu turizam.
Što će grad Pag moći i htjeti ponuditi kada više niti jedna čipkarica ne bude sjedila na "stolciću" ispred svojih vratiju u ulici. Koje će motive pronalaziti brojni turisti sa foto aparatom u ruci, premda oni u gradu Pagu, ruku na srce ne nedostaju? Ali, o tome su vodili računa neki drugi ljudi i to pred mnogo stoljeća prije nas, koji nisu ni sanjali što bi to mogao biti foto aparat i fotografija.
Jedna obična stena u Rijeci, na putu prema kraljici turizma Opatiji, u kojoj ne nedostaje stena kao spomenika prirodi, daje mogućnost turistima da se zaustave i zabilježe taj detalj Rijeke, za vječnost.
Meni za vječnost ostaje poruka paškog kroničara Stipe Korena, koji mi je napisao posvetu u svojoj knjizi kao podršku da je foto aparat osjetljiv medij i da može puno toga više pokazati, nego tisuću riječi.
Post je objavljen 21.04.2016. u 18:28 sati.