Četiri tjedna Ulma su iza nas. Nažalost, ne mogu reći da smo se previše pomaknuli s mrtve točke. Nije pronađen donor, nije donesena odluka o srodnom/nesrodnom i samim time još uvijek ne znamo datum transplantacije. Nadam se da ćemo sutra dobiti nekakve informacije. Ova neizvjesnost i čekanje baš su iscrpljujući.
Simon je odlično po riječima njegove doktorice. Iako je danas dosta blijed, veseo je i trbuščić ga manje muči. Jučer je rana kod katetera opet malo krvarila pa su odlučili napraviti bakteriološku analizu. Doktorica kaže da rana izgleda dobro i da nema znakova upale, ali da će ipak provjeriti jer je krvaranje već odavno trebalo prestati. Moguće je da je sve to posljedica niskih trombocita i nadamo se da je tako jer danas nije bilo krvarenja.
Primjetila sam da mu smeta ako poremetimo, sad već uigran raspored spavanja, tako da pokušavamo otići u šetnju svaki dan u isto vrijeme što se pretvorilo u nemoguću misiju zbog vremena. Jučer nas je kiša doslovno potjerala iz šetnje - trčala sam gurajući kolica jer se pljusak spustio u sekundi. Simon nije pokisnuo, ali je moja frizura nastradala. Otišli smo do stare tvrđave u blizini bolnice kojoj nisam uspjela saznati ime. Ima prekrasan vidikovac i zidine, ali nismo stigli ništa istražiti. Pričekat ćemo ljepše vrijeme za to. Danas su nas pustili da odemo do stana i u šetnju tako da smo izbivali iz bolnice skoro pet sati. Malo je reći da smo uživali.
Iskoristila sam priliku da ga malo sredim. Evo i dokaza