Malo je reći da ne spavam. Već tjedan dana imamo koncert deračine od strane kćerkice. Jučer smo i službeno saznali zašto: upala grla i uha. Zussamen. Plus novi zub. Postalo mi je nemoguće pratiti intenzivan tečaj njemačkog s obzirom da spavam 1h. Počela sam u školu nositi Red Bull ko zadnji junkie, kilo slatkiša, bavarske perece i tako (hm, a da mi se od ovoga još više ne spava?). Was kostet sve te grickalice? Previše.
Kako dani prolaze, tako se razred sve više povezuje, idemo zajedno doma s podzemnom, u pauzama razgovaramo o svemu i svačemu. S talijankom i rumunjskom talijankom pričam na talijanski što mi pomaže da se još više zbunim kod učenja njemačkog.
Danas smo učili članke. Das, die, der. Kaže učiteljica da su članci zapravo bez neke logike i da ih jedostavno treba sve naučiti napamet. Odlično. Toll. Super. Da bi učenje članaka i općenito riječi išlo što lakše, učiteljica nas je pozvala da netko crta na ploču određeni pojam, a mi ostali da pogađamo o kojem se pojmu radi.
Mladi Mađar jako voli biti u centru događanja – sav je hiperaktivan i željan pažnje. Jedna od njegovih „uloga“ u razredu je izigravanje dvorske (razredne?) lude u što većoj količini. I tako se on javi da želi nacrtati jedan pojam. I krene. To je bio jedan od rijetkih trenutaka kad zaista nikakvu glupost nije htio napraviti osim nacrtati gitaru. Međutim, umjesto gitare nastao je prolom smijeha. Ozbiljan i fokusiran na svoj crtež iznjedrio je nešto nalik na… well… prosudite sami.