Danas napokon pravi proljetni dan s obiljem sunca, bez ijednog oblačka na nebu. Bili smo u šetnji puna dva sata i ne zna se tko je više uživao - Simon ili ja. Ovaj dan je odličan iz još jednog razloga. Dok smo se igrali, frajer se prvi put glasno nasmijao. I to nekoliko puta. Taj zvuk njegovog smijeha je uistinu bio nešto posebno. Moram vam reći da će biti pravi zavodnik jer ima najljepši osmijeh na svijetu. Znam da nisam objektivna, ali mislim da ni ne trebam biti.
Fizikalnu terapiju po Vojti smo uspjeli odraditi uz manje suza nego zadnji put i sa svim zadanim elementima. Trenutno je najvažnije da se Simon krene okretati na bok i trbuh i da što više vježba vratne mišiće. Glavu još ne može držati jer mu je preteška, a okretanje još nije krenulo jer kod slijepe djece nema vidnog poticaja, odnosno ne vide igračku pa treba dulje vrijeme da krenu u istraživanje i prihvate različite položaje. U Vojta terapiji primjenjuju se urođeni koordinacijski kompleksi, koji se aktiviraju refleksno. Malo je agresivnija i teža od terapije po Bobathu. Vojta princip utemeljio je češki neurolog i neuropedijatar Vaclav Vojta koji je 1968. godine emigrirao u Njemačku i tu nastavio svoj rad. Nijemci su zbog toga dosta privrženi ovoj terapiji i ona se ovdje dosta forsira, dok se u Hrvatskoj ona uglavnom preporuča djeci s težim oštećenjima.
Jedna iz šetnje