Pregled posta

INICIJATIVA EU 1481- RAZINA PRAVDE I LUSTRACIJE JE RAZINA DIJALOGA!

„DA LI REPUBLIKA HRVATSKA IMA
OZBILJNU NAMJERU DA POKAPA SVOJE MRTVE ?“

Potkraj prošlog mjeseca, 30. ožujka , u Palači Matice Hrvatske održan je okrugli stol Inicijativa EU 1481, Rasprava broj 8, a tema je bila TRANZICIJSKA PRAVDA - TEMELJ TRANZICIJE, dok je gost predavač bio dr. Jože Dežman.
Uvodno predavaje održao je dr. Joža Dežman iz Slovenije. Dr. Dežman je povjesničar.Bio je ravnatelj Muzeja za suvremenu povijest Republike Slovenije . Godine 2012. imenovan je ravnateljem u Arhivu Republike Slovenije. Predsjednik je Komisije Vlade RS za rješavanje pitanja skrivenih grobnica u Sloveniji.



Jure Vujić pročelnik odjela za politologiju Matice Hrvatske pojasnio je da je ova Inicijativa EU 1481 pokrenuta u svibnju 2015. a u svrhu suočavanja s prošlošću i kontraverzama totalitarnog režima. TRANZICIJSKA PRAVDA je znanstveni koncept koji se odnosi na zemlje u tranziciji. Prema riječima Jure Vujića tranzicijska pravda se odnosi na suočavanje sa totalitarnom prošlošću. Od 1945. u Hrvatskoj malo se učinilo na tom području . „Tranzicijska pravda, to mnogi znanstveni radovi potkrepljuju, odnosi se na saniranje, nužno suočavanje sa totalitarnom prošlošću, bilo komunističkom bilo nacističkom od 1945. na dalje. Kada govorimo unutar naše inicijative o tranzicijskoj pravdi ona se odnosi na sustav , društvenih, političkih, pravnih i pravosudnih mjera za uspostavu društvene pravde u Hrvatskoj, vladavine prava demokratskog sustava vrijednosti u našem društvu koji izlazi iz totalitarnog konfliktnog razdoblja, ne samo 90--ih godina. Dosta smo radili po toj liniji saniranja disfunkcionalnih elemenata u društvu, ali na žalost od 1945. jako malo se je napravilo po tom pitanju.
„U jednom intervjuu povodom ekshumacije prvih 800 kostura iz masovne grobnice iz rudnika Huda Jama kod Celja, rekli ste da to otkriće, kada je javnost otkrila što se dogodilo, da je to i psihološki pomak u Slovenskom društvu, pa me zanima koja je formula za psihološki pomak u društvu, upitao je Jure Vujić pitanje dr. Dežmanu na početku, odmah nakon svojih uvodnih riječi.
Dr. Dežman je počeo svoje predavanje rekavši „Ne trebamo se baviti 1995. hvala Bogu, već se moramo baviti 1945.“ tako da je ovaj rat, koji je imala Hrvatska, stanje jedne društvene obveze koje zahtijeva one stvari koje mi sada činimo. Najprije se treba njime baviti. Tranzicija do 1944. ili 1994. U Sloveniji smo u toj fazi u komplementarnoj poziciji. Treba kazniti krivce zato ja mislim da tranzicija transformacija kako neki kažu, nije završena. „Napisao sam svoju posljednju knjigu , Nije bilo lako, ali smo obstali, in stojimo, koja ima podnaslov, Titoizam porast nasilja. Bitna je ova druga faza Titoizam – porast nasilja. Znači Titoizam je poražen zbog svog nasilja . Ja mislim da u ovoj konstelaciji snaga, iz dijaloga u raznim društvima, znači da je vrednota antifašizam, vrednota je i antikomunizam. Nema akcije bez reakcije, ipak komunizam nije propao sam od sebe, nego je propao zbog nasilne rezistencije zbog nasilja protiv sebe. Znači protiv nasilja moglo se boriti isključivo nenasiljem. Ja u ovoj knjizi otkrivam događaje koje sam pratio kao član Komisije za ispravak nepravdi, da ova naša bilanca nije negativna. Ovaj revolt protiv totalitarnog sistema je impozantan. To je jednostavno i komplikovano. To su sve mjere kojima bi trebali shvatiti problem koji je pravda i katastrofa. U dva mjeseca poslije drugog svjetskog rata je po našim procjenama ubijeno oko 100.000 ljudi na slovenskoj teritoriji.Ruski istoričar SUKOROV govori o 330 000 u Jugoslaviji, a konzervativna procjena govori da nije manje od četvrt milijuna - 250 000 . U Sloveniji je to jedan posto stanovništva, to je 15 000, a ima 70 000 njemačkih ratnih zarobljenika, ima 6 000 Srba. Znači nepravedno je ipak govoriti o Srebrenici kao najvećem zločinu poslije drugog svjetskog rata“ rekao je dr. Dežman pa nastavio „Za Hrvate i za Slovence to znači dijalog poprilično veliki i rad koji treba obaviti po tranzicijskoj pravdi, sastanak žrtava, vratiti dignitet žrtve, njeno dostojanstvo vratiti i to je posao koji je minimalan za povratak društva u normalan život. „

HUDA JAMA

„Pitanje je bilo zašto je Huda jama bila tolika katastrofa u Sloveniji“ – rekao je dr. Dežman te nastavio govoriti slijedeće:“Proces je počeo sa Hudom jamom 2006. Jama je duboka oko 4o metara. To je jedina jama sa imenima žrtava. Tu je 88 ljudi , 62 su slovenca, 24 hrvata i 2 srba. Pojedinačno se žrtve nije moglo skupiti. Trebalo je raditi tako da se antropoliška obrada radila na pojedinim grupama kostiju,i to je zločin koji je naročito brutalan za invalide, ranjenike i bolesnike i to je direktna posljedica Kardeljeve depeše. Krdelj je uputio depešu 24.6., a ova grupa je 25.6. odvezena u dva ujutro iz bolnice. To je direktna konstrukcija Tito – Kardelj. I poslije identifikacije mi smo objavili popis žrtava. Porodice koje su se javile dobile su zvaničnu potvrdu od Ureda za sudsku medicinu 2011. godine. Mate Turkalj je bio prvi Hrvat koji je vraćen u svoju domovinu, a bitno je to da možemo razgovarati o lustracijskom fenomenu. Ove eskhumacije poslije rata su problematične, a to sve treba izdržati, to je pro i kontra. Recimo španjolci su, Franko umire 1975., oni su 1977. godine proglasili amnestiju, oni nisu kažnjavali, oni su sve amnestirali, a kada je 1981. pukovnik De Hero pokušao izvesti državni udar onda su oni sklopili neformalni pakt šutnje. Nema razgovora o historiji dok se stvari ne srede. Godine 2008. sam bio u posjetu tamo. Od 2000. godine iskopavaju svoje žrtve. Španjolci nisu baš puno ispred nas, emocionalno opterećenje društva nije manje nego što je ovdje.“
Dr. Dežman dalje govori o iskapanjima pogubljenih u Sloveniji“ Svake godine se radilo nešto drugo. Ako je ono Kraška jama 2006. , 2007. je bilo Tesno, 2008. Pohorje, 2009. Huda jama. Direktan efekt je bila reakcija u Ljubljani kada su za Hitlerov rođendan 20. aprila 2009. imenovali ulicu po Josipu Brozu Titu, a onda je ustao i Sud 2011. i to vjerovanje zabranio sa modulacijom da se ne smije više slaviti datum rođenja zločinca. Tako da su to poprilično ozbiljni efekti. Recimo, od jednog šoka imamo poprilično ozbiljne efekte za psihičke traume.“ „U proljeće 2009. imenovana je nova komisija. U 43 jame su 543 žrtve. Gdje god otvoriš groblje, problem postaje veći. Ja bi rekao ovako 1. ljudi nisu zadani, a 2. ne znamo istinu. Koje pitanje otvorimo – koliko , gdje, kako, tko, ne možemo biti zadovoljni ni kao naučnici, ni kao javnost, ni kao nacija, ni kao država. Nato financira izgradnju jednog vojnog objekta na aerodromu, to je jarak koji je bio naokolo aerodroma i zbog potreba gradnje otkopano je 70 metara i nađeni su hrvati njih 177 . I Vladar Republike Slovenije zatražila je od Vlade RH odgovor šta uraditi sa tih 177 hrvata. I zvanični odgovor premijera Milanovića bio je da ih ne trebaju.
Pitanje za danas je da li Republika Hrvatska ima ozbiljnu namjeru da pokopava svoje mrtve ? To je pitanje za danas i za tranzicijsku pravdu ubuduće. Od tih 1500 predmeta jedan je broj koji su predmeti Suvremene povijesti u Ljubljani. I naravno da se otvara novi problem. Kada će ti predmeti doći u Hrvatsku javnost i na koji način! Antropologija žrtve koja svjedoči o svojim posljednjim trenucima ( nap. na slajdovima je prikazan prsten među zubima, krunica u cipeli) je ono što je razina na kojoj treba krenuti u utvrđivanje. Znaći da je razina pravde i lustracije razina dijaloga. Ne moramo se slagati šta je njihova funkcija, ali moramo se složiti da je potrebno saznati šta se desilo, po mogućosti, koji su, gdje su njihovi. Dr Dežman priča primjer: „ Godine 2016 dolazi mi čovjek koji traži svoga oca. Minko Zlatar, godina 1950. Udba ga je ubila. Ali Udba im do 1960. dolazi u kuću s pitanjem, gdje vam je otac. Čovjek je prije 2 mjeseca shvatio da je njegov otac mrtav. I to je ono što je pitanje nestanka osobe. To je u Domovinskom ratu isto i 70 godina natrag, u Drugom svjetskom ratu. I to je ono što treba graditi kvalitetu odnosa u društvu. To je investicija ne samo dijaloga, nego investicija jednog bazičnog eksperta. „

SPORAZUM VLADE SLOVENIJE I HRVATSKE

„Godine 2008.bio je sporazum Vlade Republike Slovenije i Vlade RH o uređivanju grobišta. Onda nije bio problem na hrvatskoj, već na slovenskoj strani. Odredbe ovog sporazuma govore da Slovenija po pristupu ženevskim konvencijama treba istražiti gdje su grobovi i označiti ih . A država Hrvatska je dužna uključiti se, da li će poći u istragu, iskopavanje i sahraniti ih. Primjer Njemačka 2008. ; Slovenija ima međunarodne sporazume s okupatorskim Europskim zemljama Njemačkom i Italijom. Talijani su većinu svojih mrtvih od 1500 , od toga oko 900 do kapitulaciji Italije su već u šezdesetim godinama prekopani lokacije, što poznajemo kao problem Fojbe i neke lokacije u Kočaškom Rogu. A Nijemci su u sklopu svoje gigantske operacije gdje su prekopali svojih 800.000 mrtvih na istoku, su sredili i oko 4200 grobova u Sloveniji, koncentrirali u Kranju, Celju i Mariboru. Znači talijani svoje odvoze, Nijemci ih koncentriraju u grobljima u zemlji gdje su pali. Očekujemo odgovor i od Hrvatske. Što će se raditi, gdje će se raditi?“ Dr. Dežman dalje nastavlja izlagati ;“Krenuli smo u raspis iskopa svih žrtava, tri su varijante sahrana : jedna se sahrana ograđivala, jedna je sahrana ispred rudnika, jedno je bilo groblje u Laškom, i procjena je da ćemo sada ići u Tijesno. Jer po procjeni profesora Feranca tu je najveće stratište Hrvata oko 15 000 i još imamo dva kratera promjera oko 15 metara, par stotina metara od Jaraka. Jedino je pitanje koliko je poginulih tamo gdje je bilo parkiralište tvornice TAM. Prema nekim zapisima je oko 1 800 osoba poginulo pregaženo tenkom i pitanje je koliko je hrvata ubijeno gore na Pohorju. Ali to je jedan kompleks koji je za ove odnose između nas krucijalan. Maribor je grad koji je 1990. prvi postavio spomenik ubijenima poslije rata koji je primat slovenske i jugoslovenske žrtve. Tu je i svedočenje dvojice hrvata koji sada žive u Bosni, tada su bili maloljetni, a kao hrvatski domobrani zarobljeni su u Dravogradu, presvučeni su u partizansku uniformu i za par dana ubijali su svoje u Tesnom. To je tehnologija i ovo pitanj je ista stvar .To nije osveta, to nije pojedinačni akt, to je akt državne vlasti. To je industrijska smrt kao u primjeru gladi u Ukrajini, na primejru Auschvica. To je industrijska smrt. Tehnologija je vjerojatno išla preko 22o metara. Jaka je išla kroz čitav jarak, tu sa sa dve, do tri linije obezbeđenja. I onda je varanje, neistine, laži.““Još jednom se vraćamo na temelje pravde i pravednosti. Od 1999. gradi se autoput i iskopava se 1179 žrtava na 70 metara. Frekvencija žrtava je na 920 metara jednaka. To je metar i pol ljudskih kostiju. Imamo koncept spomen parka.
U okviru Inicijative 1481 to bi bilo što bi trebalo odrediti neki pravac za smanjivanje tranzicijskih problema i balansiranje međudržavnih odnosa među nama. U povijesnom muzeju u Zagrebu je bila izložba „1945“ To je najbolja izložba o katastrofi do sada. Ako uzmemo da je vrh izložbe bio „Tamna strana mjeseca“ 1998. da je u Srbiji bila izložba „ U ime naroda“ pa je ovaj izvanredni produkt vaših djevojaka, gospođa, je nešto što je pokrenuo standard za čitav Zapadni Balkan. Stvarno ova koalicija na Istoku koja bi trebala pokrenuti neku promjenu u percepciji komunizma ne postoji. Tu je toliko parcijalnih interesa. Napr. Poljaci imaju jednu igru, Slovaci drugu, Česi treću, Mađari s Orbanom nešto investiraju, tako da jugoistok je tu problem.“

DIJALOG JE DEMONSTRACIJA SNAGE!

"Kompleks radnje koje smo mi već 1929. osvojili, evidentiran je, znači dozvola za sondiranja, sanitarno iskopavanje i sahrana. Ovaj novi zakon prati Ministarstvo za kulturu. U Sloveniji je interesantno da je ideološki, ali čisti boljševizam je u Sloveniji .To je specifična kategorija. A druga kategorija su Zavodi za kulturnu baštinu. Za ilustraciju, gospođa koja je bila glavni konzervator i radila je u Celju, na naš zahtjev da se ta jama proglasi za spomenik kulture, državni, obratila se interesantnim pismom i pitala:, ŠTA JE Huda Jama? Tako da je tu cinizma i igre na različitim razinama vlasti toliko – tko da je ovaj dijalog demonstracija snage.
„Da sada rezimiram: U Sloveniji s ovim Zakonom imamo pet zakona koje mi nazivamo vojni zakoni.To je zakon o Denacionalizaciji, gdje je 60,6% zahtijeva pozitivno riješeno, oko 40.000, imovina u naturi je isplaćeno u obveznicama. U Komisiji za ispravljanje nepravde do sada smo riješili 35 000 zahtijeva, onda je sa grobnicama ipak nešto urađeno, ali puno toga treba i uraditi, a jedan proces koji teče poprilično van javnosti je arhiviranje više tisuća predmeta iz svih tih izvora , nauka može uzimati različito. Vratiti je pravo, politici, javnosti to je sve kompleks koji mi moramo elaborirati po jednom postupku. U ovoj parlamentarnoj skupštini Savjeta Europe prije nekoliko godina su osudili frankizam u nekih 100 tačaka i ja mislim da bi jedan takav moralno etički tekst trebali svi podanici Maršala Tita isto napisati u jedno dogledno vreme i da bi mogao ići u ovu Inicijativu 1481.“ „Nadam se da će organska saradnja ići i dalje“ završio je svoje izlaganje koju je upotpunio sa prezentacijom na slajdovima dr. Jože Dežman.




S lijeva: dr. Jože Dežman, moderatori Joško Pavković i Jure Vujić pročelnik odjela za politologiju Matice Hrvatske



Post je objavljen 10.04.2016. u 15:37 sati.