Veliki je dan iza nas. Meni najteži do sada. Ugradnja Hickman katetera prošla je bez komplikacija, ali je nakon operacije imao velike bolove pa je cijeli dan dobivao lijekove protiv njih. Mene je to malo potreslo jer nisam očekivala da će mu to biti tako bolno. Dan je uglavnom prespavao uz spomenute lijekove i još jednu transfuziju krvi. Sutra bi već trebao biti bolje. Ujutro su odlučili da ipak neće uzimati koštanu srž. Bilo bi im zanimljivo vidjeti strukturu kosti, ali su odlučili da ga neće nepotrebno izlagati zahvatu jer Simon ima najčešću mutaciju gena pa o tome već znaju gotovo sve.
Mene ste cijeli dan obasipali porukama i hvala vam na tome. Uistinu mi je dan nekako lakše i brže prošao. Svi komentari na blog su pozitivni i to mi je jako drago.
Danas Simon nije bio raspoložen za slikanje, a razumjet ćete i zašto. Sutra ćemo se duplo slikati.
Danas me, između ostalog, iznenadila jedna sitnica. Kad je Simon otišao na operaciju, meni su dali mobitel na koji su me poslije operacije nazvali i rekli da da je gotovo. Odlična stvar jer nisam morala čekati u čekaonici već su me poslali da prošećem i popijem kavu.