Vau. Vau vau…zalajao sam oduševljen ovom viješću.
Auto koje vozi kako ga vaše misli vode?
Pa to je genijalno!
Pa to je čitavi svemir mogućnosti. Nevjerojatno!
E tu je meni proradila mašta što bi sve mogao a može svašta, moš recimo s autom doć na blog, što ne.
Ajde dok je proljeće ili jesen, ta umjerena godišnja doba, i moš se nekako voziti 'kuća poso-poso kuća'. Voziš se i diviš okolišu, mašta te odvede u neku ljepotu i najedanput auto prikoči, stigli smo u sred arboretuma.
Još nisi došo sebi a otamo gazi grmalj s blokićem, kazna je da moš 'rimca' kupit.
Ili pomisliš nešto zločesto a auto lijevo-desno, tamo-vamo i pravo pred 'Široku'. Taman je kobasice tiskala.
Oduševljena, oće da ga otkupi a ti ne daš, nema tih para. Ona opali zvižduk a oko tebe gorile, nema ti spasa.
Pomisliš na one pare i kako si mogao uživati a auto brm-brm-magla i odvede te pravo pred šalter u banci.
Skoče zaštitari samo što nisi gotov i pomisliš kako bi lijepo bilo nešto šmrknuti i opustiti se a auto brm-brm-magla i po sred dvora Manićevih a unutra se Široka širi.
'Bježi boktejeba'.
Pomisliš na ljeto i sve užitke koje pruža to vražje godišnje doba a samo zato da prekineš tijek misli a čudno auto zaškripi na parking od plaže.
Plaža kao iz raja da je opala.
Mladost, draž, krpice, valjanje po pijesku, toć-toć, rascvala ljepota, ženskice napredne i nazadne…zinule oči ne trepćeš.
Ode pogled na more a malo dalje od obale sirena se praćaka u rođenom kostimu, veselo maše i poziva na druženje.
Nisi stroj, misli odoše.
Nekoliko kuželja je pućnulo na površinu i to je sve. K vragu i tehnologija.
Post je objavljen 23.03.2016. u 10:18 sati.