Bicikla ili tovar, jebeš auto
Vau. Vau vau…zalajao sam oduševljen ovom viješću.
Auto koje vozi kako ga vaše misli vode?
Pa to je genijalno!
Pa to je čitavi svemir mogućnosti. Nevjerojatno!
E tu je meni proradila mašta što bi sve mogao a može svašta, moš recimo s autom doć na blog, što ne.
Ajde dok je proljeće ili jesen, ta umjerena godišnja doba, i moš se nekako voziti 'kuća poso-poso kuća'. Voziš se i diviš okolišu, mašta te odvede u neku ljepotu i najedanput auto prikoči, stigli smo u sred arboretuma.
Još nisi došo sebi a otamo gazi grmalj s blokićem, kazna je da moš 'rimca' kupit.
Ili pomisliš nešto zločesto a auto lijevo-desno, tamo-vamo i pravo pred 'Široku'. Taman je kobasice tiskala.
Oduševljena, oće da ga otkupi a ti ne daš, nema tih para. Ona opali zvižduk a oko tebe gorile, nema ti spasa.
Pomisliš na one pare i kako si mogao uživati a auto brm-brm-magla i odvede te pravo pred šalter u banci.
Skoče zaštitari samo što nisi gotov i pomisliš kako bi lijepo bilo nešto šmrknuti i opustiti se a auto brm-brm-magla i po sred dvora Manićevih a unutra se Široka širi.
'Bježi boktejeba'.
Pomisliš na ljeto i sve užitke koje pruža to vražje godišnje doba a samo zato da prekineš tijek misli a čudno auto zaškripi na parking od plaže.
Plaža kao iz raja da je opala.
Mladost, draž, krpice, valjanje po pijesku, toć-toć, rascvala ljepota, ženskice napredne i nazadne…zinule oči ne trepćeš.
Ode pogled na more a malo dalje od obale sirena se praćaka u rođenom kostimu, veselo maše i poziva na druženje.
Nisi stroj, misli odoše.
Nekoliko kuželja je pućnulo na površinu i to je sve. K vragu i tehnologija.
|
