Marketing
Samo pravo, srce moje sanjivo.....
Život se sastoji od bezbroj susreta sa raznim ljudima. Neki te razočaraju na prvi pogled. Neke misliš da poznaješ pa godinama nakon upoznavanja razbiješ svaku iluziju o njima. Ima i onih koje usput sretneš, možda čekajući negdje u redu, i na prvi pogled ti nisu simpatični. Neki neodgojeni komentar ili bahatost i čovjek kojeg znaš tek dvije minute izgubio je svaku šansu da o njemu pomisliš bilo što dobro. A možda samo ima loš dan? Možda je razočaran životom, ima sto problema, možda je sreo na nekom drugom mjestu neku osobu koja mu je bila nesimpatična na prvi pogled?
Ima i onih koji uporno pokušavaju biti dio tvog života, takozvani ljudi "pijavice", kako ih ja zovem. Tu su, ne možeš ih se riješiti, a u svakoj njihovoj riječi, pogledu ili gesti vidiš da nisu iskreni prema tebi. Kradu ti energiju, pokušavaju te izbaciti iz takta, a opet su tu, nepogrešivo, kad misle da bi od tebe mogli imati koristi....Ne vole te vidjeti sretnog, ne vole tvoj uspjeh, jer misle da samo oni imaju pravo biti u centru pažnje i da jedino oni imaju pravo biti sretni. Kako se riješiti takvih ljudi? Možda je najbolje o njima ne razmišljati. Možda je ignoriranje jedini način da ih izbacim iz svog života?
Jer toliko je ljudi na ovom svijetu koji su pažnju itekako zaslužili.
Tu je, na primjer, žena koja je napravila sve da pomogne prijateljici koja je kilometrima daleko vodila borbu za život svoje bebe. Srce ju je boljelo dok se vozila autobusom prema Splitu, da bude uz prijateljicu, jer kod kuće je ostavila svoje troje male djece. Ali, znala je gdje je potrebnija u tom trenu i znala je da su njena djeca zbrinuta.
Ili, mladi dvadesetogodišnjak koji je sam organizirao humanitarni turnir da bi pomogao nekome kome je pomoć potrebna. Mogao je nedjelju provesti trijezneći se od lude subote, gledajući TV ili jednostavno ne raditi ništa. A nije, organizirao je ljude, medije, svoje prijatelje jer je shvatio da nekome treba pomoći.
Ili dvije mlade žene koje su se upoznale slučajno. One bi rekle da je to čudesno. I postale najbolje prijateljice. I odlučile poslati paket meni, kao znak pažnje. Pa, onda djevojka koja je za vrijeme koncerta umjesto da bezbrižno uživa u atmosferi i u koncertu koji je čekala mjesecima meni slala snimkice u inboks, da svoju sreću podijeli samnom. Mogla bih satima nabrajati ljude koji su mi postali toliko važni posljednjih mjeseci i opet bi nekog zaboravila. Pa ću bolje stati sa nabrajanjem.
A ja nisam napravila ništa naročito. Samo sam bila ja. Dovoljno glasna i dovoljno uporna da svima kažem što mislim i osjećam. I nekako su se nekim čudom povezali ljudi koji se inače ne bi možda nikad ni upoznali. A opet...ni to nije moja zasluga. Silente magija....ljubav koja je povezala toliko ljudi koji misle isto. A svi smo toliko različiti.....kako je to moguće?
I oni....šestoro ljudi koji nisu mogli zamisliti da će se zbog njih dogoditi tolika čuda. Ako išta može promijeniti svijet to su mladi ljudi....ako se još radi o ljudima koji bez kompromisa rade ono što vole, i žive za ono što rade....Puno su toga pokrenuli. Ljubav, toplina, dobro koje se vraća još većim dobrom. Ljudi koji su se počeli mijenjati ili su konačno shvatili što trebaju promijeniti.
Sve zbog jedne Terce na tišinu, pjesme koja je počela predivnu priču. I opet zvuči kao da pretjerujem, znam to. Barem onima koji u čudu čitaju nekad moje tekstove i opet odmahuju glavom. "Jadna žena, u kakvoj ona zabludi živi?" Ili još gore: "Jadna njena obitelj, pa ona misli samo na Silente" ....
Odustala sam davno od dokazivanja ljudima da je ono što ja mislim i govorim iskreno. Još onda, u srednjoj školi, kad sam se posvađala sa profesorom i digla cijelu zbornicu na noge, jer sam vidjela nepravdu. Od trenutka kad sam shvatila da se vrijedi boriti za ono u što vjeruješ postala sam jedna od onih koji ne šute, i koji se bore. Drsko, uporno i tvrdoglavo. To je jedini način. I to je ono što pokušavam naučiti svoju djecu.
I ja želim samo biti svoja, i želim biti najbolja ja što mogu biti......
Post je objavljen 15.12.2015. u 15:38 sati.