Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kojotica

Marketing

Ribafishov ultimativni test Kojotkinih kiflica (El Gato i njegovi idoli - vol.2)

Pekara Coyote & Cat,
Katzenweg 666
D-0000-Oberbaustellenhausen 1968
Vlasnik: Kojotka



Cijena: džabe
Vrsta: sa sezamom
Tijesto: pravilnih kontura ali tvrdo i nejestivo
Punjenje : mačje dlake

Opći dojam: S vrata nas dočekuje ljutita domaćica uz riječi tople dobrodošlice : Di ste više, dokurca, sve se ohladilo?! Ah taj kult Kojotice, tople duše, poganog jezika i apriori nadrkanosti poput pitbulla u uzgajivačnici mačaka. Uvijek te zbuni pa zaboraviš po što si došao… Uglavnom – nula bodova. Kada sam već potegnuo skoro milju kilometara do Oberbaustellenhausena usprkos besplatnoj ponudi domaćih kiflica očekivao sam barem jestivost ako već ne i okus ali C&C to nažalost ne nudi. Vizualni dojam je ugodan, solidno geometrijski oblikovane kiflice, pravilne veličine, prelijepe žute boje, sezama taman toliko da nije ni premalo ni previše. No, umjesto slasnog prhkog tijesta koje se topi u ustima iznenadila me je tvrdoća koju se može usporediti jedino sa oralnim opsluživanjem vibratora - polomi vam zube. Ako i uspijete nekako odgristi komad Kojotkine kiflice kasnije osjećate samo kako vam se klima trojka gore i četvorka dolje lijevo kao da ste upravo slučajno naletili na šaku mladog Sylvestra Stallonea u prvom dijelu Rockyja. Izmedju mrvica konzistencije šljunka koje su vam se zavukle medju zube teškom ćete mukom iskopati par mačjih dlaka. Posluga uljudna, salveta, piva i – loše, preloše pretvrde kiflice koje tako lako nećete zaboraviti, posebno zbog mačka koji vam se na odlasku popišao na nogavicu.

Pivo : Toplo
Jogurt: Ne pomaže
Vrećica: Ne
Salveta: Da
Šamar : Po potrebi

Ocjena 0,2/10


Post je objavljen 23.11.2015. u 21:34 sati.