Marketing
Pireli
U revijalnom tonu ćemo, jelte.
Krumpir!
Može na sto načina, ko jaja svašta nešta drugo.
Od švedskog Hasselback, francuskog pirea, restanog, prek ličkih pola do, doooooo sirovog, mrskom susedu u auspuh.
Danas smo za ručkića pohane šnicle, malo puretine, jer se slaže sa pureom i svinjski kare, bez kosti i obavezno tartar umak, onak kak treba biti, sa češnjakom, krastavcima, peršingom i punomasnom majonezom.
"Joooj, meni smrdi češnjak."
Ma odi vrit.
Ili, kad mi tartar zmešaju sa tatarskim (biftekom), koji ionak ne znaju napraviti, neg ga melju, sjeckaju.
I sad taj pire.
Znam ja radnju, ovak, ali
I sad mene tu najviše žifcira to neko pravilo, da se pire ne smije delati zmixerom, jer da na taj način pobuđuješ gluten u krumpiru i on postane onak "gumast".
Ma nemoooooj!
Meni se baš tak sviđa.
I sviđa mi se staviti unutra žlicu svinjske masti, od pečenja i mlijeko,
a ne malo puta i kuhanog karfiola.
To sa drobljenjem krumpira, to je čisti stari hipsteraj!!!
Uvijek se setim djetinjstva i onog Knorrovog instant pirea u vrećici.
Dodaš žlicu maslaca, vrućeg mlijeka, smlatiš to mixerom i gotovo.
Imal je neki specifičan okus.
Post je objavljen 11.10.2015. u 21:20 sati.