Vjetar zagrljaja, iz daljine puše
Puteljcima dolazi, iz ruku izmiče
Negdje kopa sebi sklonište
Da dođe, zapuše, i isčezne
A u duši i zagrljaju vječno ostaje
Miliju me njegove sjene, njegove oči
Zapuhne hladnim sjeverom
Da pogledam u sjevernu zvijezdu
Kako zablješti u mom srcu
Tako blizu, a tako daleko
Ipak bliže srcu nego dalje
Ipak tiše nego gluho u tišini
Kao uho nježnosti
koje napreže se, da čuje zrake svjetla
i zrak kako šušti
Da ne bi bilo ne, nego da
Vjetar, kad se vine,
dignu se palube, mora
Nekih naših nastojanja,
nekih osmjeha
On nam govori, što je dobro
što nam želi reći,
gdje da plovimo, jer more je dom
I nosi svakog tko u valu pliva
Posebno onog tko voli more i zna za njega
Samo vjetar odnosi sol sa zemlje
Samo more ga opet rađa
Burom dolazi na valovima
poput spavi reže u ponor
svoje brige da ih jednom
novi dan izroni
Jednom sam otkrio jarbol iz mora
Pun hrđe i nagrižen od soli
prije nego sam ga vidio
zanjihao ga je vjetar
Da dođe, zapuše, i isčezne
A u duši i zagrljaju vječno ostaje
"..za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo" (Efežanima 2, 10)
Mudre izreke 10,12 Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške.
Mudre izreke 17,1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
Efeženima 4, 29 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. 30 I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 31 Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću!
Druga poslanica korinćanima 7,10 Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.
Post je objavljen 29.09.2015. u 20:07 sati.