Vjetar zagrljaja

29 rujan 2015

Vjetar zagrljaja, iz daljine puše
Puteljcima dolazi, iz ruku izmiče
Negdje kopa sebi sklonište
Da dođe, zapuše, i isčezne
A u duši i zagrljaju vječno ostaje

Miliju me njegove sjene, njegove oči
Zapuhne hladnim sjeverom
Da pogledam u sjevernu zvijezdu
Kako zablješti u mom srcu

Tako blizu, a tako daleko
Ipak bliže srcu nego dalje
Ipak tiše nego gluho u tišini
Kao uho nježnosti
koje napreže se, da čuje zrake svjetla
i zrak kako šušti
Da ne bi bilo ne, nego da

Vjetar, kad se vine,
dignu se palube, mora

Nekih naših nastojanja,
nekih osmjeha

On nam govori, što je dobro
što nam želi reći,
gdje da plovimo, jer more je dom
I nosi svakog tko u valu pliva
Posebno onog tko voli more i zna za njega

Samo vjetar odnosi sol sa zemlje
Samo more ga opet rađa
Burom dolazi na valovima
poput spavi reže u ponor
svoje brige da ih jednom
novi dan izroni

Jednom sam otkrio jarbol iz mora
Pun hrđe i nagrižen od soli
prije nego sam ga vidio
zanjihao ga je vjetar
Da dođe, zapuše, i isčezne
A u duši i zagrljaju vječno ostaje


"..za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo" (Efežanima 2, 10)

Mudre izreke 10,12 Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške.

Mudre izreke 17,1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.

Efeženima 4, 29 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. 30 I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 31 Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću!

Druga poslanica korinćanima 7,10 Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.