Tihi splet čuvstava između dimenzija moga sna
dovodi nas često do trenutaka koji bivaju daleko od suzdržanog i nevinog.
Vinemo se k naizgled nedostižnim linijama ljubavnih podviga
gdje nas diže čak i uzdrmanost svakodnevicom i brigom.
Napokon smo tu, na krajnjim horizontima nepostojanog ali našeg.
Intimnost kao žeđ, kao sloga, kao zaključak
putuje čas jednom čas drugom,
čas meni čas tebi.
Odvojeni smo zapravo, nikad zajedno
ali u vječitoj superpoziciji jedinica i nula.
Baš onako kako uvijek treba biti.
Bez distorzije, bez curenja, bez greške.
Bez greške ali nikad bezgrešno.
Bez curenja ali nikad suho.
Bez distorzije ali nikad bezbolno.
Baš onako kako uvijek treba biti.
Post je objavljen 12.09.2015. u 21:06 sati.