Marketing
ARSEN DEDIĆ (1938.-2015.)
Umro je Arsen, čovjek kojeg volim preko 50 godina. Ljubav prema njegovoj muzici usvojila sam kao dijete od starije sestre. Prvi put sam ga vidjela na koncertu davne 1973. u amfiteatru Filološkog fakulteta u Beogradu. Tad sam ga dodirnula primajući ovu sliku, i o tom razmišljala kao svojoj sreći i životnoj prednosti u svim narednim susretima.
A bilo ih je…
U ovom zadnjem, travnja ove godine na koncertu Rade Šerbedžije u dvorani Vatroslava Lisinskog, pjevao je isto kao one davne '73.; svirao, čitao poeziju, i zasmijavao nas svojim suptilnim humorom kao i svih prethodnih puta. Iako mi se iz izbora poezije na momente činilo da se lagano oprašta s nama, bio je to za mene onaj isti mladić iz Šibenika čija je slika stajala na počasnom mjestu u kući mog djetinjstva, i koji je i tad drugačije od svih pjevao i pričao o ljubavi i nama.
Ponosna sam što sam najveći dio svog života potrošila u vremenu Arsenove "poezije i mira“.
Toliko ga ima i trajno ostaje u meni, da ću i ovaj fizički rastanak, bar večeras tako mislim, lakše odbolovati; a "plakat ću sutra".
Zbogom prijatelju, i hvala Ti za sve. Spavaj mirno.
*
*
(zapis)
Visoko su neki od ulaza u zagrebačku Arenu. Mladi preskaču i po dvije stepenice, a mi stari i stariji većinom zastajkujemo, hvatamo zrak i glumimo lakoću. No, zahtjeva to i zaslužuje Razlog, događaj radosti koji smo odabrali i na kojem moramo biti.
Savladala sam uspon, sjedim na betonu i pušim. Rijeka ljudi pristiže. Prepoznajem našu književnicu na sredini puta. Penje se polako; brinem za nju. Na ulici se gužvaju pješaci sa kartama za koncert, auta u sporoj vožnji i pristigli taksiji. Iz jednog izlazi Gabi, pa taksista koji otvara vrata Arsenu. Gabi uzima Arsena pod ruku. Koračaju polako, a onda teškim koracima prelaze jednu po jednu stepenicu. Mogu oni to, znam, ali strahujem. Ujedno, sebično se radujem prilici da ih tako dugo imam u blizini. Radujem se i što sam s njima u publici; suučesnici smo okupljeni oko istog.
Razlog je Leonard Cohen. Srpanj je 2010. godine.
*
Razmišljam ovih dana koliko je još ostalo zajedničkih razloga, i istosti.
*
*
24. 08. 2015.
Komemoracija u Zagrebu
*
Arsen
Njegovu muziku slušaš
kad si ogorčen i
kad si zaljubljen,
kad si tužan i ostavljen,
I kad si imigrant,
Kad žališ za mladošću,
kad se razvodiš,
ali i kad se zlurado smiješ
sopstvenoj patnji
i okrutnoj ljudskoj prirodi.
Arsen je bio živi dokaz da je
vrijedila ona zemlja,
u kojoj smo rođeni,
a koju smo ubili,
na tako
svirep način.
Njegova muzika ti služi
da na rođendanskim proslavama
Impresioniraš svoje kanadske goste,
Da ne izgubiš dostojanstvo,
i nastaviš čitati poeziju.
Arsenovom smrću,
izgubili smo sve ono
na što smo bili
ponosni,
mi patetični imigranti.
Zoran Radulović 05. 09. 2015.
Izvor: Ajfelov most Miljenka Jergovića
Post je objavljen 18.08.2015. u 01:40 sati.