Marketing
Ljubav koja ti promijeni život...
Ovo je bio poseban dan. Ništa ljepše od toga nego kad te rano ujutro probudi zvuk mobitela i ti znaš tko je poslao poruku. Nije mogao biti nitko drugi. I suze ti krenu kad pročitaš poruku....rodila se beba koju smo svi tako željno iščekivali. Mali lovac na čudesa je odlučio doći brzo, snažno, i glasno.
I cijeli dan prolazi u nekom divnom raspoloženju. Nevjerojatno koliko sam se obradovala bebi čiju mamu nisam uživo nikad vidjela, samo sam joj preko telefona čula simpatični topli glas. Iskreno se nadam da neće opet plakati dok ovo bude čitala...nije mi namjera da ju rasplačem, stvarno mi se uvukla pod kožu kao da ju poznajem oduvijek...i drago mi je da je dobro, i da je ono "najgore" iza nje....sad može uživati u svom malom smotuljku.
A moje misli su na nekom drugom mjestu večeras, subota je sve bliža. I ja ne razmišljam toliko o koncertu, koliko o susretu s dragim ljudima. Nekad sa nestrpljenjem očekuješ drage prijatelje koji će ti doći u goste, ili rodbinu i sa velikim uzbuđenjem jedva možeš zaspati. I stalno u glavi vrtiš isti film...i sretan si i uzbuđen jer znaš da je susret sa prijateljima nešto najljepše na svijetu. Tako se ja sada osjećam. Davno sam rekla da sam ih prestala smatrati nekakvim "poznatim zvijezdama" i počela u njima gledati nešto toliko blisko meni. Uostalom, oni ni ne žele da ih se smatra zvijezdama, to se vidi iz svake njihove riječi, geste, pogleda, stiska ruke kad te pozdrave.
Razmišljam o prvom koncertu na kojem sam bila, prije točno pet mjeseci. Nisam tada još znala da će ostaviti takav dojam na mene. Otišla sam na koncert jer sam bila znatiželjna. Jer su svi pričali o tome koliko fantastično zvuče u živo, i svi su pričali o toj njihovoj nevjerojatnoj energiji...htjela sam se uvjeriti da je stvarno tako. I ostala zatečena. Jer, sve ono što sam pročitala o njima i čula od drugih ljudi nije ni blizu opisalo koliko su oni stvarno fenomenalni i koliku energiju imaju na pozornici....Zato ni ja neću više puno o tome pisati. Onaj tko ih nije čuo uživo neće me shvatiti, i možda će čak pomisliti da pretjerujem. A onaj tko zna o čemu pišem....njemu i onako ne trebam puno govoriti...
Ali, ono što ni tada nisam znala je da se radi o mladim ljudima toliko dragima kada ih osobno upoznaš, koji ti poklone toliko topline i pažnje u nekoliko riječi da te ta toplina grije još mjesecima nakon susreta s njima. I kako da ih onda ne voliš poput prijatelja, skoro poput obitelji?
I opet se ponavljam, znam to...ali nevjerojatne su emocije koje se dogode u čovjeku kad otkrije nešto tako prekrasno što mu obogaćuje život. Ne sjećam se više vremena prije Silentea. Ne znam kako sam nekad razmišljala, ne znam kako su mi nekad prolazili dani. Kao da nikada nije ni postojalo vrijeme bez njih.....Nekad imam osjećaj da sam ih čekala cijeli život. Jer proteklih dvadeset godina i nisam bogznašto slušala, barem što se tiče hrvatske glazbene scene. Kao da sam čekala njih. I koliko god to glupo zvučalo, onog trenutka kad sam čula prvu pjesmu i vidjela te divne ljude sa prelijepim osmijesima i toplinom u očima, ja sam znala da će se nešto promijeniti. U meni, u drugim ljudima, u ovom prokletom svijetu. "Svijet će promijeniti mladi ljudi" .... i ja vjerujem u to.
Treba imati hrabrosti u ovom svijetu punom proračunatih i užasno površnih ljudi pokušati napraviti nešto i ostaviti trag. Hrabrosti, ludosti možda malo i tvrdoglavosti. Ja im od srca želim da tu tvrdoglavost nikada ne izgube....Velike su bitke još pred njima, i ja vjerujem da će oni svaku bitku dobiti.
Još se jednom moja sentimentalnost pokazala u punom sjaju. Malo zbog prekrasne bebe koja se danas rodila a malo i zbog sreće zbog koncerta za samo dva dana. Nemojte mi zamjeriti...ovo je jedna velika ljubav, i teško je svoje emocije držati za sebe. Nisam ni sigurna želim li to. Emocije su divna stvar, a ako si spreman podijeliti ih sa ostatkom svijeta, onda tek dobiju pravi smisao...
Lovac na čudesa - S I L E N T E
Post je objavljen 05.08.2015. u 23:25 sati.