U ovom kraju mladi kukuruz zovu mekiš.
Volim to njegovo ime, usvojeno od prve, bez premišljanja. Valjda zato što volim i kukuruz u toj fazi u kojoj je još mliječan, mekan i posebno sladak.
Iako ga jedem cijeli život u svim godišnjim dobima i oblicima u raznim jelima, pečen ili kuhan u ovo vrijeme, uvijek me vraća u djetinjstvo. U one dane ljeta kada se s posebnom radošću čekalo da se napokon skuha ili uz neodoljiv miris ispeče taj kod susjeda ubrani, negdje ukradeni ili na pijaci kupljeni kukuruz.
Kao da je vrijeme u djetinjstvu sporije teklo; kao da je taj nepuni sat kuhanja beskrajno trajao; i kao da su mirisi bili jači.
Ako o kukuruzu želite znati više pročitajte ovdje, zanimljivo je… a ja odoh provjeriti jesu li možda već kuhani moji mekiši koje mi susjed večeras donese:
Hvala mu; obradovao me kao i ova proteklom kišom i bez velike tutnjave okupana i osvježena noć.
Imam jedan P.S. kao moj skromni dodatak članku s linka:
od kukuruznog brašna se pravi i pura (palenta, žganci, kačamak), ljevača, ku''ruza uz sarmu, i, boza. :-)
P.P.S.
pojela dva
Post je objavljen 25.07.2015. u 23:56 sati.