Marketing
Kad jednom ti budeš mama....
"Vidjeti ćeš ti već kad jednog dana budeš mama!"
Koliko puta sam čula tu rečenicu dok sam odrastala i počela otkrivati svijet. I kako mi je samo ta rečenica silno išla na živce....
Nisam ja bila puno drukčija od ostalih djevojaka u toj dobi. Samo sam htjela svoju slobodu. Htjela sam izaći vani i onih nekoliko sati imati osjećaj da živim neki drugi život, i da sam slobodna. Da idem kamo hoću i radim što hoću i da oni neće znati. A opet, uvijek sam imala osjećaj da znaju. I to je bila ona dobra kočnica u meni koja me je puno puta spriječila da napravim glupost. Nije ta kočnica baš uvijek bila dovoljna pa je gluposti ipak bilo. Čak i sa dvadeset godina. Kad bi se činilo da bi trebala znati što smijem raditi a što ne. Pa sam, nepopravljivo zaljubljena, posudila novi auto dečku koji se provozao gradom sa prijateljem u jako pripitom stanju i auto dobro slupao. A ja sam umjesto da odmah zovem roditelje, sa njim još i provela večer, i skupljala hrabrost da odem kući. I skovala plan kako da njega spasim. Pa sam rekla da sam ja vozila auto. Što ti napravi ljubav....jedan nesretni pogled u te opasne zelene oči i mlada žena koja je uvijek znala što treba napraviti odluči se na takvu glupost i na tako blesav način pokuša prevariti roditelje. Naravno da nisam imala šanse. Jer mi je laganje uvijek bila slabija strana pa mi je mama čim sam progovorila i pogledala me u oči, istog trena znala da lažem.
"Biti ćeš i ti mama jednog dana!" Poput neke pretnje. Kad god bi zakasnila iz večernjeg izlaska, ili prigovarala što me opet čeka budna. Što me ima čekati, što mi se može dogoditi? Jer kad imaš te godine, i kada si vani navečer, čini ti se potpuno nelogičnim da se netko boji za tebe. Jer ti znaš gdje si. Pa što ako vozim auto, i ako bez znanja roditelja odem u trideset kilometara udaljen club sa prijateljicama? Što mi se tako strašno može dogoditi? Prometne nesreće se ionako događaju uvijek nekom drugome, zar ne?
Rekla sam sama sebi jako davno da nikada neću svojoj djeci izreči tu "pretnju" ....vidjeti ćeš ti jednom.....
...a nije baš ni lako....kad si mama dvoje djece u jeku puberteta. Ili kad ti sin položi vozački ispit. Danas je službeno počela moja mala noćna mora. Jer, moj osamnaestogodišnjak je sav sretan došao kući sa svojom prvom vozačkom dozvolom. Lice uzbuđeno i ozareno i spreman da odmah isti dan sjedne u auto i odveze se u grad. Moja noćna mora. Jer sam tek u tom trenutku postala svjesna činjenice da će on to stvarno i napraviti. Da je gotovo, da se moram s tim pomiriti da će svaki dan voziti se cestom, i da će mu život ovisiti o njemu samom ali i o milijun situacija koje se mogu dogoditi. Srce mi je lupalo kao blesavo dok sam ga gledala kako odlazi autom niz ulicu. I ako do sad nisam baš puno spavala, kako ću tek sad?
A on me gleda začuđeno, koji mi je vrag, i govori mi: Ma daj, mama, čega se bojiš? Pa što mi se može dogoditi?
I samo je sekunda falila da kažem onu rečenicu za koju sam obećala sama sebi da nikad neću: Vidjeti ćeš ti jednom što to znači biti roditelj! Progutala sam riječi jer sam se sjetila.....sjetila sam se djevojke, zaljubljene u život, u opasne zelene oči, u slobodu. I pustila ga ... znam da noćas neću baš puno spavati, i da ću osluškivati svaki zvuk vani, dok ne čujem poznati zvuk auta. I znam da će ta briga uvijek biti tu negdje, samo će možda nestati ovaj osjećaj panike koji me savladao na trenutak danas. Lijepo je biti mlad, ali je lijepo i ne zaboraviti da si bio u tim godinama i da si bio razlog neprospavanih noći ljudima u svom životu. Njima hvala na strpljenju, nije uvijek bilo lako samnom......Nije ni danas...ali to je već jedna sasvim druga priča.
Post je objavljen 01.07.2015. u 18:31 sati.