Kao mjesec iznad vode, blijed i sam, bio si majstor u toj igri samoće, u igri odbljeska svog odraza u mojim očima, kroz bijele noći polivene kišom dolaziš u moje snove i oduzimaš mi laki dah s usana pa kroz koridore svijesti opet dodiruješ vječnost u srcu.
Razasuta na obali svog života skupila sam krhotine, polijepila ih i kao dar donijela u novi život nadajući se, da ću brže od trake svjetlosti zauzeti svoje mjesto u tvom srcu, a možda trebam tiše disati i pustiti srce, da preskače one svoje poznate ritmove?
Između Neba i Zemlje sklopljen je mir, a između oblaka i valova povučena je linija koja nas spaja. Tom linijom srca dolazim k tebi jedino onda, ako je odraz tvog lica ... ljubav...
... i tad sam ušetala u vrijeme zanesenjaka, dlanom pokrila mjesto gdje se ocrtava puls na ruci, a razbijena u spektar raznih boja, duša je ispod daha osjetila kako "i u tami nikne divan cvijet", krenula je, prošla kroz vrata i ostavila ih otvorena, tijelo se spojilo sa tijelom i procvjetala je tama.
Želiš li biti dio jata, slijedi ista pravila, želiš li biti dio sebe, iznad boli se uzdigni i zatvori vrata za sva opravdanja, jer je teško letjeti sama, iz dodira i mira, iako se tada jasnije vide slike i duše koliko god bila uzburkana, sjećanjem zaustavlja naučena pravila i slijedi svoj put.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.