Marketing
Neobranjive ljubavi
Ovo će zazvučati kao početak bajke....jedna od onih koje čitamo kao male djevojčice, pa se kasnije nadamo da ćemo baš mi sresti princa na bijelom konju. ... bila jednom....
Bila jednom jedna petnaestogodišnja djevojčica. Kažem djevojčica, premda se ona nije niti malo osjećala djevojčicom. Nisu ju više zanimale barbike, izrastala je u djevojku, pomalo sramežljivu ali sve više i više svjesna svijeta oko sebe. I ta, naoko povučena i sramežljiva djevojka dobila je konačno priliku otići na pravi koncert, bio je to koncert grupe Merlin. I bilo je to prije 25 godina....I dok je tako, sa prijateljicama, ushićeno sjedila u malenom separeu, i uživala prvi puta u atmosferi, malo dalje od nje grupica razuzdanih, pomalo pripitih mladića, tek nešto starijih od nje su bili u svom filmu, skakali, pjevali, i bili potpuno nesvjesni svijeta oko sebe. Barem se tako činilo....i onda se dogodilo. Djevojka je odjednom osjetila nečiju ruku na svom ramenu, okrenula se i jedan od tih mladića drsko ju je zagrlio i poljubio. Bez puno priče....ustvari, rekao je jednu stvar: ti mi se sviđaš....
Možete li zamisliti što se dogodi u glavi i u srcu petnaestogodišnje djevojke koja svoj prvi poljubac dobije na ovakav način? Rekao bi čovjek da će se uplašiti. Možda i naljutiti i odgurnuti ga....ali ona to nije učinila. Jer kad ga je pogledala u oči, vidjela je najdivnije zelene oči. I premda pomalo pijane, te su ju oči tako iskreno gledale. I to je bilo to....bez puno filozofije...djevojčica se prvi puta zaljubila, na prvi pogled...Nije bilo moguće odoljeti tom pogledu i neodoljivim rupicama na obrazima kad joj se nasmiješio.
I bila bi to jedna od onih priča...živjeli su sretno sve dok....sve dok nije završio koncert i ona otišla kući. Nije bilo nastavka priče, nije bilo velike ljubavi, sastanaka...ipak je ona imala samo petnaest godina, a on....kada se otrijeznio, shvatio je što je napravio i bilo ga je sram.
To bi vjerojatno bio kraj priče...u svakom drugom slučaju, osim u ovom.
Djevojčica je narasla, svoje srednjoškolske dane provela kao i sve druge djevojke, i imala lijepu dvogodišnju vezu sa ozbiljnim mladićem, kojem ne bi palo na pamet da se napije, i držao ju kao kap vode na dlanu. Tko ne bi bio sretan?
Što je to u nama da nismo zadovoljni onda kada bi to trebali biti? Kada zdrav razum govori da je sve onako kako samo možeš poželjeti. Jer djevojka iz ove priče nije htjela da ju netko drži kao kap vode na dlanu. Htjela je da ju netko potapše po ramenu i drsko ju poljubi kad se najmanje nada....Zato je pobjegla iz ove veze kad se sve činilo idealnim..
Izabrala je samoću, radije nego vezu sa nekim s kim nije bila sretna....i onda je jednog dana, sasvim slučajno vidjela opet one iste zelene oči. I znala je o kome se radi. Prepoznala ga je....a on nju nije. Jer njemu je onaj poljubac u onom trenutku možda nešto i značio, ali ga je vrlo brzo zaboravio....I kako je moguće da joj se opet približio, ovaj puta trijezan? Kasnije joj je rekao da se zaljubio u nju na prvi pogled, a ona je pomislila kako to nije prvi pogled, ali je prešutjela. Jer, još jednom nije mogla odoljeti tim istim rupicama i istim opasnim zelenim očima....Ali je ovaj puta bila odrasla mlada dvadesetogodišnja žena koja je itekako znala što želi. A on je bio jedan od onih muškaraca za koje znaš da su opasni, roker nježne duše, koji je volio brzinu, tetovaže, motore, i opasne poslove. Iako su svi znali da je hodajuća opasnost, sve su cure bile lude za njim....a on je volio samo jednu....a ona, koliko god bila zaljubljena u njega bila je bolno svjesna da ne može zamisliti svoju budućnost snjim. Voljela je njegovu dušu, ono nešto dobro u njemu što je samo ona vidjela, ali je mrzila to u što se pretvorio zbog viška energije, adrenalina, ljubavi prema opasnom.
I život ih je morao razdvojiti, nije bilo drugog načina......To je bila ljubav koja se nije dala obraniti, nikako....I sada, nakon dvadeset i koju godinu, ona je sretno udana žena, sa djecom na pragu punoljetnosti i mužem kojeg voli više od svega na ovom svijetu. I ništa u svom životu ne bi mijenjala. Ali, ipak, dogodi se da sasvim slučajno u gradu sretne njega....i nešto ju štrecne u srcu...i zapita se da li je učinila pravu stvar? I kad im se pogledi sretnu, ona postane bolno svjesna pitanja i u njegovim očima....
Ali odgovor se nameće sam od sebe....sve je točno onako kako treba biti....Život je čudan....možda svi imamo neku srodnu dušu negdje, neku svoju drugu polovicu.....ali nemaju svi sreću da ju sretnu barem na tren...
NEOBRANJIVO - S I L E N T E
Post je objavljen 29.04.2015. u 20:41 sati.