Marketing
Moja inspiracija
Prije dva dana, slušajući intervju na radiju sa jednom izuzetnom mladom osobom, shvatila sam da sama sebi mogu postaviti neka pitanja koja su njemu postavljena. Kad sam počela pisati ovaj blog nisam baš puno razmišljala o tome zašto to radim. Rekli su mi da dobro pišem i da bi mogla to raditi pa sam poslušala. I od tada skoro svaki dan zapisujem svoje misli ovdje, poput dnevnika....samo što ovaj dnevnik može svatko pročitati. Ali, pravi motiv, ono nešto zbog čega pišem.....
U onom istom intervjuu koji sam slušala, osoba koju strašno cijenim zbog svega što sam o njemu saznala, čula, zaključila, rekao je da piše pjesme jer mu treba "nešto" da se makne od cijele gužve i strke koja se zbiva oko njega, da mu treba nešto da se opusti, i da je to jedini i najbolji način za to. I to je to....to je jako dobar razlog za pisanje pjesama, za pisanje bilo čega.
Ja ne mogu ni zamisliti strku koja se zbiva oko njega, jer to je jedan sasvim drukčiji svijet od ovog u kojem živim ja. Ali, svi mi živimo u nekom svom svijetu, isto tako posebnom, na svoj način, i svatko od nas svakodnevno proživljava svoju "gužvu" na svoj način. I svatko od nas mora naći neki svoj ventil, svoju "malu drogu", neki način na koji će se opustiti, odmaknuti se od svega i u tišini razmisliti o svemu, i raditi nešto što voli....nekome će to biti pisanje pjesama, nekome možda slikanje, a meni je to postao ovaj blog. Jer dok pišem, dok misli same naviru, postojim samo ja, moj laptop, tišina....ta svemoćna tišina....i možda, neka pjesma koja me dira na poseban način. I tih pol sata, možda sat, samo sam svoja....u tim trenutcima ja nisam ni majka, ni supruga, nisam naporni kupac u trgovini ili nečija susjeda....u tim trenutcima sam točno ono što želim i moram biti...
Čini se da se sprema kiša. Kad je tako oblačno vani i ja sam u nekom sjetnom, romantičnom raspoloženju, prisjećam se nekih prošlih vremena, maštam o nekim stvarima o kojima možda baš ne bi smjela....
Nekog je možda opila violina, mene je opilo nešto drugo...ali dobro je. Jer emocije su predivna stvar, samo ih treba znati pametno usmjeriti. I treba imati nekoga kome ih možeš pokloniti.
Ja, na sreću, imam pored sebe osobu prepunu razumijevanja, koja je bila uz mene kad mi je bilo najteže, i koji je bio poput tvrde stijene na koju sam se naslonila kada sam mislila da gubim tlo pod nogama.
Lijepo je znati da imaš nekoga pored koga i tišina zvuči predivno....riječi su nepotrebne, jedan pogled je dovoljan i sve je jasno....a nije uvijek idealno, jer ne može ni biti...to je život. Ima trenutaka kada bi pobjegla od svega, pa i od same sebe...
.........a onda me neka pjesma, neki predivan stih, ili neke očaravajuće nasmiješene oči koje su nekad plave, nekad zelene podsjete zašto se trudim....
I opet sve ima smisla...I to je ta emocija za koju živim, to nešto što me danima opija svojom glazbom, da me podsjeti - što te manje svijeta voli, to je lakše otići...zato ja ostajem....i budna sanjam....
Obitelj....ona konstanta koju imam u svom životu....svekrva, o kojoj su ispričani toliki vicevi, kojima sam se ja smijala....Dok mi se nije dogodila bolest, i ta žena za koju sam u nekim trenutcima mislila da me nikada neće prihvatiti, nije prestajala plakati. Bilo je trenutaka kad sam ja, koja se spremala za operaciju, morala tješiti nju. I tek tada, nakon dvadeset godina, ja sam shvatila da ta žena mene ustvari voli kao da sam joj kči. Moje majke nema već skoro dvadeset godina i ja najiskrenije mogu reči da je ova žena poput majke za mene. Strepila je cijelo vrijeme dok sam se spremala za bolnicu, brinula se za mene kad sam došla kući...Da živim još sto godina neću joj se moći dovoljno zahvaliti. U takvim trenutcima shvatiš tko te stvarno voli. Koliko god čudno zvučalo, drago mi je da sam se razboljela tada, jer mi je pomoglo da progledam, da vidim tko je stvarno uz mene, na koga mogu računati, a tko samo igra sporedne uloge u mom životu.
I dok razmišljam o tome kakvu divnu obitelj imam opet mi padaju na pamet riječi, ovo istog divnog, talentiranog mladića sa predivnom dušom pjesnika:
"Za mene marim ja i moja familija, svima drugima sam točka na nebu, nekom svijetla nekom tamna, ali to nije ni početak ni kraj priče. Samo zaplet, i to jedan od milion......"
Post je objavljen 25.04.2015. u 19:36 sati.