Marketing
Kako misliš - nema naslova?
Dobra stvar je pisanje bloga....daje mi priliku da misli sredim, kontroliram i smisleno složim u rečenice. Kad sam počela pisati nisam razmišljala o tome da će netko to i čitati....ovo je samo pokušaj mene da ovaj kaos koji nekad vlada u meni dovedem u red.
A ispada da se ipak čita ovo što pišem. Možda ima još ljudi sa istim mislima, pa se prepoznaju u mojim rečenicama? Ako je tako, drago mi je....nije lako biti jedini.
Danas je jedan odličan dan....Imam puno razloga biti sretna. Osim onih očitih, što sam tu, što sam preživjela pakao, a vani je sunčano, sve je toplije i optimizam možeš prstima napipati. Ili one sitnice koja meni tako puno znači, da Silente sutra konačno objavljuje novi singl, a ovih dana i album....Ta, i samo ta "sitnica" meni je dovoljna da mi svi problemi izgledaju mali. Čudno je to, kad malo bolje razmisliš. Reklo bi se da je možda nepromišljeno od mene da mi nečiji uspjeh i nešto što njima toliko znači, može meni značiti toliko da se ne živciram zbog cijene goriva, tečaja švicarskog franka, ili da li se naši političari ponovo dopisuju....A znači....jer, budimo realni, budem li ja gubila glavu zbog toga što sam danas uzalud čekala u banci sat vremena i nisam ništa napravila, ili što se mesar u trgovini otresao drsko na mene, jer je očito i njemu loš dan, neće se baš puno toga promijeniti.
Samo ću ja biti nesretna, isfrustrirana i živčana. A dopustim li mom srcu da se otvori, i da objeručke prihvati ljubav koja zrači iz očiju tih mladih ljudi, koji su najsretniji na svijetu kad vide da ih ljudi prihvaćaju i da vole to što oni rade - dopustim li sebi da se radujem njihovom uspjehu, moj dan biti će ljepši. I onda se svi problemi čine manji. Naravno, ne živim u iluziji da problema nema - ima ih i previše, ali možda ću sa osmijehom lakše naći neki izlaz?
Ne znam, da li je stvarno to tako čudno? Ja mislim da nije, da svatko mora naći neki svoj način kako da optimistično prolazi kroz ovaj jedini život koji imamo....Zašto onda doživim komentar kroz koji se osjeti podsmijeh i mrvica zlobe? Ljudi su prepuni predrasuda....I teško se mire s činjenicom da ima ljudi koji jednostavno vole iskrenost i prave osjećaje.
Danas sam doživjela još jednu sitnicu koja me natjerala na razmišljanje. Na blagajni ispred mene stajao je mladić od nekih 20 i koju godinu i pitao je blagajnicu kako je, da li se umorila....lijepa gesta, zar ne? Ono što je mene začudilo je šok blagajnice, jer kaže, nije očekivala od mlade osobe takvu pristojnost ?!?! Zašto? Čini mi se strašno nepravedno sve mlade ljude strpamo u istu "kutiju", zbog možda nekih iznimki koji su skrenuli sa pravog puta i upustili se u neke stvari koje su samo njima donijele štetu. Moje iskustvo je sasvim drukčije, i uvijek sam ljuta kad čujem kako su mladi ovakvi ili onakvi....Ljudi moji, malo razumijevanja, jer očito smo zaboravili da smo i mi imali sedamnaest, osamnaest ili dvadeset godina...i zaboravili smo da smo i mi mislili da smo najpametniji. Da nam nitko nije ravan. Ali, to još uvijek ne znači da su loše odgojeni, i da su osuđeni na propast. To samo znači da su mladi. Točka.
I dosta više tih priča kako je sve bilo drukčije kad smo mi bili mladi. Nije bilo drukčije, nemojte zavaravati ni sebe ni njih. I mi smo nekome užasno išli na živce sa svojim načinom oblačenja, frizurama, glazbom. I mi smo ekperimentirali, i bili svjesni da onih nekoliko sati subotom kad smo vani, nema kontrole nad nama i da se puno toga neće znati. Ali, ako si ponio neke vrijednosti iz svoje kuće i ako su roditelji barem donekle uspjeli u svom naumu da od tebe naprave Čovjeka, znaš prepoznati što je dobro za tebe a što nije.
Ja vidim puno dobrih, pametnih i lijepo odgojenih mladih ljudi oko sebe. Ljudi sa ambicijama, sa velikom ljubavlju prema životu i nadi da će uspjeti u onome što naume. Nemojmo im stalno nabijati na nos naše greške. Nisu oni za njih krivi.
Ovaj moj tok misli, nekako je otišao u nekom skroz drugom smjeru....danas je valjda takav dan....
Čudna ili čudesna - Silente
Post je objavljen 22.04.2015. u 15:35 sati.