Tiho u sebi molim..
Molim da sve bude dobro.
Strah me, a istovremeno obuzima me nevjerojatan mir.
Znam da sam tu gdje trebam biti..
Koliko god se teško činilo, moram vjerovati.
Gledam duboko u sebe i vidim sebe -stvarnu sebe.
Nekoga potpuno različitoga od sebe.
Mirnoća, radost i razumijevanje svega - to vidim unutra.
Konfuzija, nerazumijevanje - to vidim izvana.
Gdje si bila -pitam se...
Zašto si se izgubila?
Kad gledam stvarnu sebe - vidim dom,
osjećam toplinu i mjesto na kojem jesam.
Osjećam to u svakome biću.
Svi smo slični..
Samo neki su se preduboko zakopali.
Prestali su zalijevati svoj vrt...
Bolest -strahota, kažu!
Ma nije.. Samo te probudi, protrese i polije nekoliko kapi po tvom vrtu
i ti se budiš!
Bolest je to što jest.
Život je to što jest..
Prihvacam sve što mi se dogada jer znam da me vodi u pravom smjeru.
Moje unutra odiše sigurnošcu da je to pravi put.
Koliko je trnovito bilo do njega doci -do sebe doci!
Ali isplatilo se!
Sve se dogada s razlogom.
Ponekad ga je teško naci, ali on je tu.
Post je objavljen 02.04.2015. u 16:49 sati.