Iza tamnih oblaka nisam vidjela jutarnju zvijezdu, oblaci danima vise iznad panorame mog grada, skrivaju nas od drugih bića, skrivaju nas od nas samih.
Biti skriven, lijep osjećaj i dok sam udahnula oštri zrak, bjelina snijega me iznenadila, kao da je tek pao, led se raširio poput ljetnog požara, uvukao me u svoj pucketavi svijet i promatrao prelomljene linije na dlanu.
Ništa novog, budućnost prekrivena tamnim oblacima, skrivena od mene, biti skriven, (s)lijep osjećaj koji ne vodi nigdje, osim na bijelu površinu, ledom okovanu, u sebe umotanu.
Traje taj osjećaj skrivenosti sebe u sebi, nije proljeće, zima vani, zima u zadnjem kutku zbunjene pameti, a još nije usklađeno kretanje prema ovom jutru i kretanje prema meni.
Nevidljivi plašt me skriva od jutarnje zvijezde, umjetna svjetla zavaravaju lažne puteve i vode me u dubinu noći, promijenit ću kontinent, promijenit ću planet, ali ne mogu promijeniti sebe u sebi, dok nisam spremna na promjenu, još ne.
Kava je završila svoj jutarnji ritual i krenula sam, bez promjene.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.